FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

IT CORRIERE 28. III.-SVJEDOK ŠAKIĆU

IT-ratni zločini-pravosuđe-intervencija IT CORRIERE 28. III.-SVJEDOK ŠAKIĆU ITALIJACORRIERE DELLA SERA28. III. 1999.'Ja, srpski Židov, koji je pobjegao ustašama i nacistima, ponovno u paklu'"Josip Erlin silazi stubama jedne od velikih zgrada na periferiji Beograda, kako bi se zatvorio u podrum.(...)Bio je židovski momčić, petnaestogodišnjak, kada je utovaren na jedan vlak u Osijeku, zajedno s roditeljima i pedesetak rođaka i prijatelja, te zatvoren u jasenovački koncentracijski logor, 'lager' hrvatskih ustaša, pronacista, gdje je ubijeno pola milijuna osoba, Židova, Srba, Cigana, partizana.(...)Sve je to umirovljenik Erlin htio sljedećih dana ispričati u Zagrebu, pojavljujući se kao svjedok u suđenju protiv nacističkog zločinca Dinka Šakića, zapovjednika koncentracijskog logora, nedavno izručenog iz Argentine. Prvo su ga u tome omele hrvatske vlasti, time što mu nisu mogle jamčiti sigurnost, nije im odgovaralo izravno saslušati izrazito živo sjećanje tog starog Srbina koji je osobno vidio 'Šakića kako ubija, puca u glavu, zapovijeda smaknuća. Mogu navesti imena, bile su to osobe koje sam poznavao, koje su sa mnom radile u krojačnici gdje smo šivali odore
ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 28. III. 1999. 'Ja, srpski Židov, koji je pobjegao ustašama i nacistima, ponovno u paklu' "Josip Erlin silazi stubama jedne od velikih zgrada na periferiji Beograda, kako bi se zatvorio u podrum.(...) Bio je židovski momčić, petnaestogodišnjak, kada je utovaren na jedan vlak u Osijeku, zajedno s roditeljima i pedesetak rođaka i prijatelja, te zatvoren u jasenovački koncentracijski logor, 'lager' hrvatskih ustaša, pronacista, gdje je ubijeno pola milijuna osoba, Židova, Srba, Cigana, partizana.(...) Sve je to umirovljenik Erlin htio sljedećih dana ispričati u Zagrebu, pojavljujući se kao svjedok u suđenju protiv nacističkog zločinca Dinka Šakića, zapovjednika koncentracijskog logora, nedavno izručenog iz Argentine. Prvo su ga u tome omele hrvatske vlasti, time što mu nisu mogle jamčiti sigurnost, nije im odgovaralo izravno saslušati izrazito živo sjećanje tog starog Srbina koji je osobno vidio 'Šakića kako ubija, puca u glavu, zapovijeda smaknuća. Mogu navesti imena, bile su to osobe koje sam poznavao, koje su sa mnom radile u krojačnici gdje smo šivali odore za ustaške vojnike'. A sada ga u tome sprječava rat protiv Srbije, protiv Miloševića, protiv režima kojemu je Židov Erlin časno služio, prošavši od partizanske borbe do vojne karijere u jugoslavenskoj vojsci. 'Bio sam u jednoj administrativnoj službi', sjeća se, 'a moj je načelnik bio general Franjo Tuđman (sadašnji predsjednik Hrvatske, op.a.) koji je tada bio na službi u Beogradu. Židovi mu se još tada nisu sviđali, a tko zna danas, s tim domaćim suđenjem, s tim Šakićem koji mu je stisnuo ruku u Argentini.(...) Erlin je tog dana u Beogradu htio pričati, gotovo iznenađen posjetom jednog stranog novinara, Talijana, protjeranog s Kosova kako ne bi pričao o današnjim pokoljima i užasima. Rijeka sjećanja i užasa o mjestu koje je 'bilo gore od Auschwitza. Postojale su plinske komore, no ustaše su prvo mučile, sjekirama i noževima. Mnoge su žene silovane, ostavljene da umru jedući vodu i sol. Djeca su odmah ubijana. Malo ih se spasilo od deportacije, zahvaljujući hrvatskim obiteljima koje su ih usvojile. Dobrih ljudi ima posvuda...' Govorio je sve do sumraka, no želio sam ga pitati je li još vjeran režimu koji ne plaća bijednu mirovinu (manje od dvije stotine tisuća lira mjesečno) čak niti njemu , i koji je zemlju danas odvukao u rat i razaranje. A Erlin je odgovarao osjećajima. 'Ovo je moja zemlja. I moja je žena bila Srpkinja. Mogao sam ići u Izrael, no kod nas se ne živi loše.' Onda srce prepušta teren pogođenom nacionalnom ponosu, tradicionalnim mitovima koji griju dušu i učvršćuju režim. Prije će popustiti Milošević nego njegov narod, čuje se u Beogradu. 'Kao u Bosni i Hrvatskoj, i na Kosovu smo optuženi za etničko čišćenje i pokolje. No pokolje u ratu čine svi. I mi Srbi godinama plaćamo prisilnim iseljavanjima. Tako je stoljećima. Vi Talijani poznajete Curzia Malapartea. Možda bi ga trebali čitati prije no što optužite Srbe. Istina je da su Willy Brandt i Lech Walesa zatražili oprost za holokaust, na Balkanu nitko od nikoga nikada nije zatražio oprost'", piše Massimo Nava.

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙