YU-NATO-SRJ-KOSOVO-Organizacije/savezi-Obrana-Ratovi-Politika NJ 27.III.FR: NATO-ETN.ČIŠĆENJE KOSOVA NJEMAČKAFRANKFURTER RUNDSCHAU27. III. 1999.Što će se dogoditi nakon zračnih napada?"Vlade članica NATO-a dale su jasan odgovor na
pitanje o smislu zračnog rata protiv Srbije: treba prekinuti neprekidnu humanitarnu katastrofu na Kosovu i prisiliti srpskog diktatora na potpisivanje Rambouilletskog sporazuma, koji bi trebao zajamčiti autonomno Kosovo u okviru jugoslavenske države. Nakon tri noći bombardiranja, od spomenutog pitanja o smislu zračnog rata ostala je tek tvrdnja da je status quo ante bio neprihvatljiv.Humanitarna katastrofa na Kosovu eskalirala je u međuvremenu u pravi ljudski kaos i pokolj etničkih skupina na Kosovu. OVK smatra NATO-ove mlažnjake i teledirigirane leteće projektile svojim ratnim zrakoplovstvom, pod čijim će okriljem lakše voditi rat protiv Srba. Izgledi za vojno nametanje autonomije Kosova u sastavu jugoslavenske federacije uz pomoć bomba rasipaju se u jarkom svjetlu eksplozija. Destabilizacija regije, od koje strahuju političari, napreduje u Makedoniji ne usprkos već upravo zbog NATO-vih napada. Odnos Zapada prema Rusiji nije bio tako loš još od osamdesetih godina a bilo je također jasno da su upravo Ujedinjeni
NJEMAČKA
FRANKFURTER RUNDSCHAU
27. III. 1999.
Što će se dogoditi nakon zračnih napada?
"Vlade članica NATO-a dale su jasan odgovor na pitanje o smislu
zračnog rata protiv Srbije: treba prekinuti neprekidnu humanitarnu
katastrofu na Kosovu i prisiliti srpskog diktatora na potpisivanje
Rambouilletskog sporazuma, koji bi trebao zajamčiti autonomno
Kosovo u okviru jugoslavenske države. Nakon tri noći
bombardiranja, od spomenutog pitanja o smislu zračnog rata ostala
je tek tvrdnja da je status quo ante bio neprihvatljiv.
Humanitarna katastrofa na Kosovu eskalirala je u međuvremenu u
pravi ljudski kaos i pokolj etničkih skupina na Kosovu. OVK smatra
NATO-ove mlažnjake i teledirigirane leteće projektile svojim
ratnim zrakoplovstvom, pod čijim će okriljem lakše voditi rat
protiv Srba. Izgledi za vojno nametanje autonomije Kosova u sastavu
jugoslavenske federacije uz pomoć bomba rasipaju se u jarkom
svjetlu eksplozija. Destabilizacija regije, od koje strahuju
političari, napreduje u Makedoniji ne usprkos već upravo zbog NATO-
vih napada. Odnos Zapada prema Rusiji nije bio tako loš još od
osamdesetih godina a bilo je također jasno da su upravo Ujedinjeni
narodi jedna od žrtava prvog ispaljenog teledirigiranog
projektila.
Posrijedi je uistinu otrežnjujuća prva bilanca napadačkog rata,
kojeg su sve zapadne prijestolnice ocijenile jedinim rješenjem
zbog tvrdoglavoga beogradskog diktatora i njegovih ubilačkih
postrojba na Kosovu. Potrebno je tek malo mašte da bi čovjek dočarao
daljnje pogoršanje stanja. Kako bi potaknuli Miloševića na
popuštanje, zračni udari moraju bolno gađati i prouzročiti velike
štete i visoke gubitke. Samo u tom slučaju postojala bi nejasna nada
da će se srpska vojska odmetnuti od svog vojskovođe, sugerira
okrutna logika. No, odgovarajućih je primjera u povijesti jako malo
i valja, naprotiv, strahovati da će se srpski vojnici za NATO-ove
napade okrutno osvetiti nad Albancima. Osim toga, posebno su na
Kosovu paravojne srpske postrojbe agresor kojega iz zraka gotovo i
nije moguće pogoditi.
Za vrijeme rata u Zaljevu savezničko zrakoplovstvo bombardiralo je
i pucalo pet tjedana prije no što su kopnene postrojbe generala
Schwarzkopfa oslobodile Kuvajt i krenule na Bagdad. Neki su
političari kasnije glasno ili potiho izražavali želju za tadašnjom
konačnom pobjedom nad Sadamom Huseinom. Ovako pak sukob neprekidno
proplamsava već jedno desetljeće, iako je trebao biti završen
vojnom pobjedom vojske kojoj su mandat dodijelili Ujedinjeni
narodi. U tom kontekstu promatrača moraju prestrašiti opcije u
Jugoslaviji: ili će Milošević popustiti ili će NATO bombardirati.
No, i u ratu mora postojati nešto što se zove razmjernost sredstava.
Kada postane više nego jasno - a to će se dogoditi jako brzo - da
zračni napadi samo povećavaju humanitarnu katastrofu, koju su
trebali dovršiti, te da razaraju političke opcije iz Rambouilleta,
svijet će morati - s okusom gorčine - priznati da sukob na Kosovu ne
može riješiti na taj način. Logika slijedom koje NATO ne može sebi
priuštiti poraz ne može postati mjerilom političkog djelovanja.
Poslušamo li argumente naših političara, uvidjet ćemo da vjeruju
ili se nadaju da će NATO-ovi napadi otvoriti nove političke opcije.
Ti stavovi očituju dobru mjeru licemjerja koje je već godinama
prisutno u politici Zapada prema sukobu na Kosovu. S jedne je strane
istaknuto sljedeće: da, na kraju 20. stoljeća etnički sukobi i
nacionalističko-šovinistički ekscesi poput onih na Kosovu
jednostavno su neprihvatljivi. No, s druge strane, svijet je dugo
skretao pogled, ulijevao nadu dok je vojna opcija iz razumljivih
razloga ograničena na zračne udare.
Sada više uistinu nema povratka a status quo ante više nije
prihvatljiva opcija. Zračni napadi ubrzavaju pripremljenu i
pokrenutu srpsku ofenzivu na Kosovu, a priželjkivana autonomija u
sastavu jugoslavenske države više nije prihvatljiva. NATO je stao
na stranu Kosovara i jako će brzo morati odlučiti može li naoružati
OVK odnosno kakve bi druge strategije na kopnu mogle spasiti
Kosovo. Posrednička uloga u Rambouilletu bespredmetna je. Samo
realna politička perspektiva za budućnost otvorit će Zapadu a time
i NATO-u mogućnost za odstupanje s rute zračnih napada, koji bi se
mogli pokazati kao slijepa ulica razaranja i dati beogradskom
diktatoru vremena za etničko čišćenje Kosova", naglašava na kraju
komentara Jochen Siemens.