RU-NEZ GAZETA 25.3.RUSIJA U SVIJETU

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 25. III. 1999. Pred Rusijom stoje neotklonjive obveze "(...)U politici, pa tako i u međunarodnoj, uvijek postoje slabi, jaki, vrlo jaki i prejaki igrači. Gdjekad u politici mogu nastati okolnosti kada je jedan igrač puno jači od ostalih - pojedinačno i svih zajedno. Ako nikomu ne želi dati svoju vlast (a vlast može biti apsolutna samo u prostoru, nikako na dulje vrijeme), on uspostavlja diktaturu i uvodi primjerene policijsko-represivne mjere. Napadi raketama na Jugoslaviju, članicu UN-a, kolikogod problem Kosova bio zamršen i težak, konačno uspostavlja vojno-policijski režim američke diktature u Europi. Njezino je oruđe i represivni aparat dragovoljni vojno-politički savez NATO. Veće širenje tog režima na čitav svijet nije moguće ni na kraće vrijeme, a u obliku pojedinačnih akcija i na dulji povijesni rok. To neće dopustiti islamski svijet, neće dopustiti Kina, to na koncu neće poduprijeti ni maleni Japan, jer bi tada morao ući u sukob s golemom Kinom. Tu je još i Indija. Čak se ni u Latinskoj Americi svi ne slažu s takvim razvojem događaja. Napokon, tu je i Rusija. Treba vjerovati da će se i u demokratskoj zapadnoj Europi (koja je demokratska samo za sebe) naći zemlje - disidenti. Clinton - Brežnjev proglasit će ih zacijelo ludima, otpustiti s posla i lišiti ih svoga skrbništva. No takvi će se ipak naći, inače će SAD suprotstaviti Europu čitavom svijetu. A čitav će se svijet osvećivati Europi za njezino vlastito ponašanje i za ponašanje SAD- a do kojega je već teže doprijeti. No samo za sada. Onoga dana i časa kad su oružane snage SAD-NATO počele raketirati Jugoslaviju, svijet je ušao u novo povijesno razdoblje: razdoblje propasti američkog svjetskog carstva i, očito, u razdoblje konačnog sumraka Europe. (...) Uz to, nisam siguran da će se proširenje NATO-a sada nastaviti. Ta je organizacija očito dostigla granice svoga širenja, iza kojih postoji samo jedna stvar - postupno ili naglo samouništenje. Za one 'demokrate' u Rusiji koji to ne razumiju, navest ću primjer. Udar na Jugoslaviju, u geopolitičkom smislu, isto je kao da su u vrijeme čečenskog rata snage SAD-a i NATO-a raketirale Stavropoljsku pokrajinu. Razlog? Nepopuštanje Moskve i neuspjeh rusko-čečenskih pregovora u Rambouilletu. Što sve rečeno, a napose ono što se događa, konkretno znači za Rusiju? Prvo, premijer Jevgenij Primakov, kao i bilo koji drugi premijer Rusije koja je neovisna država, utemeljiteljica UN-a i stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a te država izvan NATO-a, nije mogao donijeti drugu odluku osim one koju je donio u noći s 23. na 24. III., okrenuvši zrakoplov u smjeru obratnom od Washingtona. (...) Nije riječ ni o kakvom slavenskom bratstvu jer njega jednostavno nema. Riječ je o sasvim konkretnoj i bezuvjetno pragmatičnoj geopolitičkoj odluci koju ne nalaže volja Primakova, Jeljcina ili komunista, već strategijski i državni interesi Rusije kao zemlje i države. Bombardiranje koje su SAD i NATO usmjerili na Jugoslaviju, zapravo dovodi do gotovo sigurne pobjede komunista na parlamentarnim i predsjedničkim izborima u Rusiji, što je još jedan velik neuspjeh SAD-a na svjetskoj razini. (...) Rusija je zainteresirana da SAD i NATO zajedno s njegovim poludjelim zapadno i istočnoeuropskim članicama napadnu Jugoslaviju i da što dublje zaglibe u balkanskom ratu. Rusija od toga može imati samo korist. Jedino što bi trebalo zabrinjavati Rusiju jest sigurnost vlastitog područja, područja država koje su prije bile dijelom SSSR-a, kao i prijetnja da novi balkanski rat preraste u općeeuropski. Ovo zadnje nije previše stvarno, jer će se zapadna Europa prije ili kasnije opametiti. Rusija ne smije dopustiti da je uvuku u sukob ni u kakvom obliku. Ne treba biti nikakve službene vojne pomoći Jugoslaviji. Treba ostati po strani, izjavljivati ono što treba, i gledati kako se NATO uništava. Rusija ne treba pomagati zapadnoj Europi, NATO-u i SAD-u da se izvuku iz tog škripca sve dok Moskvu ozbiljno i otvoreno ne zamole za to. Kada dobije takvu zamolbu, Rusija treba pomagati samo pod izuzetno sebičnim i koristoljubivim uvjetima. Osnutak saveza između Rusije i Bjelorusije neotklonjiva je obveza sadašnjeg trenutka, a ne neke daleke ili bliže budućnosti. Tu državu treba osnovati već sutra, to više što je to lako moguće. Postoje sasvim ostvarljivi izgledi (to stvarniji što SAD dublje zaglibi na Balkanu) za osnutak saveza s Ukrajinom i čitavim nizom drugih država bivšega SSSR-a. (...) Polazeći od postojećih izgleda za učvršćenje ruskog društva s obzirom na NATO-ovu agresiju na suverenu državu koja nije daleko od Rusije, prijeko je potrebno prekinuti sve veće unutarnjopolitičke svađe u zemlji. Pitanje opoziva predsjednika Jeljcina moraju službeno skinuti s dnevnog reda oni koji su ga i postavili. Nikakvi Jeljcinovi grijesi nisu toliki kolika će biti vanjska šteta ako ruske političke snage poraze ruskog Predsjednika. U uvjetima sadašnje međunarodne krize, Predsjednik automatski postaje simbol države, a svoju dužnost treba napustiti samo na demokratski način i u zakonskom roku. To ne vrijedi samo za lijeve, već i za one na desnici (ili u centru) koji žele ukloniti Jeljcina s vlasti. Jučer je to pitanje za Rusiju bilo unutarnjopolitičko, danas je vanjskopolitičko. Općenito, nijedan vanjskopolitički problem u Rusiji danas ne treba rješavati, a da se ne povede računa o ratu na Balkanu (...)", piše Vitalij Tretjakov.