NEVIDLJIVI BOMBARDER ODRADIO PREMIJERU NAD JUGOSLAVIJOM

PIŠE: Srđan BAKOVIĆ ZAGREB, 25. ožujka (Hina) - Najmanje dva nevidljiva bombardera B-2 Spirit američkog ratnog zrakoplovstva noćas su sudjelovala u zračnim napadima NATo-a na ciljeve u SRJ, a to je bila prva uporaba te letjelice u stvarnim ratnim uvjetima.#L# B-2 predstavlja najnoviju generaciju bombarderskih zrakoplova u naoružanju američkih zračnih snaga. Njegova primarna zadaća je napad nuklearnim i konvencionalnim naoružanjem na ciljeve duboko u neprijateljskom području. Spirit može ponijeti 18.144 kilograma naoružanja, dolet bez popunjavanja gorivom u zraku je 9.600 kilometara a s popunjavanjem goriva, kako je to i sinoć demonstrirano, može djelovati s kontinenta na kontinent. Zrakoplovom upravljaju dva člana posade - pilot je na lijevom a časnik zadužen za oružne sustave na desnom sjedalu. Dužina zrakoplova je 20,9, visina (kada stoji na zemlji) 5,1 metara a razmah krila čak 51,12 metara. Nevidljivi bombarder kreće se visokom podzvučnom brzinom a to mu omogućuju četiri motora General Electric F-118-GE-1001, svaki sa 7.847 kg potiska. Poletna težina zrakoplova je 152.635 kilograma. Cijena jednog zrakoplova iznosi prema najnovijim podacima čak 2,2 milijarde dolara, a u sastavu američkog ratnog zrakoplovstva trebao bi biti uključen 21 bombarder B-2. Ideja o konstruiranju zrakoplova koji bi bio nevidljiv za radar stara je, naravno, kao i radar. Tijekom Drugog svjetskog rata njemački su konstruktori pokušali izraditi letjelicu koja bi imala jako nisku zamjetljivost i mogla napadati ciljeve bez straha od savezničkih radara. Braća Walter i Reiner Horten su 1943. godine počela raditi na konstrukciji tzv. "letećeg krila", odnosno zrakoplova koji ne bi imao vertikalne površine za upravljanje ("rep"). Takvom konstrukcijom pokušalo se stvoriti letjelicu koja bi imala što manje zakrivljenih površina koje odbijaju radarske zrake i omogućuju uočavanje zrakoplova radarom. Projekt nikad nije završen jer ih je u tome pretekao završetak rata, a Amerikanci su zaplijenjeni primjerak zrakoplova odnijeli iz Njemačke radi daljnjeg proučavanja. Američki konstruktor Jack Northrop također je bio pristaša stvaranja "letećeg krila", ali nije imao sredstava za ostvarenje svog projekta. Ipak je uspio svoj rad uključiti u projekt izgradnje eksperimentalne letjelice XB-49. Američke oružane snage su odbacile taj zrakoplov zbog problema sa stabilnošću u letu i nedovoljne brzine. Ostvarenje projekta nevidljivog "letećeg krila" moralo je pričekati do 17. srpnja 1989., kada je B-2 obavio svoj prvi let. Nakon uspješnih pokusa 17. prosinca 1993. počela je isporuka zrakoplova eskadrili u zrakoplovnoj bazi Whiteman, u Montani. Iz te su baze jučer i poletjeli prema SRJ. Uz F-117, B-2 je drugi "nevidljivi" zrakoplov u naoružanju američkih snaga. Izuzetno niska zamjetljivost zrakoplova postignuta je smanjivanjem radarskog, elektronskog, zvučnog, toplinskog i vizualnog "potpisa". Spirit ima posebno aerodinamičan oblik koji smanjuje na minimum zakrivljene površine od kojih se odbijaju radarske zrake a površina letjelice prekrivena je posebnim materijalom koji upija zrake. Neko vrijeme u tisku su se javljali napisi da B-2 ne može letjeti po kiši jer mu tada otpada zaštitni omotač na trupu. Zrakoplovni stručnjaci zaduženi za održavanje Spirita naglasili su da se zrakoplov pomno pregledava nakon svakog leta u posebno aklimatiziranim hangarima, ali da to ne znači da mu smeta kiša već da se skupi materijal mora održavati u posebnim uvjetima. Trup zrakoplova nije napravljen od aluminija, već od posebnog materijala koji propušta zrake u unutrašnjost letjelice, čime se dodatno slabi radarski odraz. Aerodinamičan oblik, bez vertikalnih upravljačkih površina, ima i tu prednost da može zavarati protivnika jer se prema silueti zrakoplova teško može zaključiti leti li B-2 prema nekome ili od njega. Lakši trup B-2 omogućuje i uporabu slabijih motora koji, uz smještanje u unutrašnjost zrakoplova, smanjuju "zvučni potpis" ovog bombardera. Svi elektronski sustavi zrakoplova emitiraju zračenja koja se mogu otkriti detektorima na zemlji. Zato su konstruktori B-2 nastojali stvoriti kabinu zrakoplova koja bi propuštale što manje elektronskog zračenja, u bombarder je ugrađen radar slabijeg signala a radio promet posade zrakoplova ograničen je na minimum. "Toplinski potpis" koji ostavljaju motori zrakoplova smanjen je ugrađivanjem pogonske skupine duboko u krilo, a posebnim sustavom provjetravanja hlade se ispušni plinovi. Izlazni otvori mlaznica motora smješteni su na gornjoj strani krila tako da se smanji otkrivanje B-2 detektorima toplinskog zračenja sa zemlje. Sve nabrojeno omogućuje bombarderu B-2 Spirit da poleti s jednog kontinenta na drugi te da nezapažen napadne ciljeve duboko u neprijateljskom teritoriju - po cijeni od 2,2 milijarde dolara po komadu. (Hina) sb sv