RU-SEGODNJA 24.3.NATO I SRBIJA

RUSIJA SEGODNJA 24. III. 1999. Bombardiranjem NATO neće ništa postići "Na prvi pogled, u mogućem ratu na Balkanu Jugoslaveni nemaju nikakvih izgleda. Zemlje NATO-a u zračnom napadu planiraju upotrijebiti više od 450 suvremenih zrakoplova, uključujući strategijske bombardere, 'nevidljive' zrakoplove F-117 i B-2 i drugo. Svemu tome Srbi mogu suprotstaviti tek četrnaest više ili manje suvremenih lovaca MIG-29A i MIG-29UB. Drugi jugoslavenski bojni zrakoplovi - 35 starih MIG-ova 21 i nešto više od stotinu lakih jurišnih zrakoplova vlastite proizvodnje - uopće se ne računaju kao oružje za protuzračnu obranu u suvremenom zračnom ratu. Osim toga, nije sasvim jasno koliko je jugoslavenskih MIG-ova trenutačno sposobno za let i hoće li se Srbi odvažiti poletjeti ijednim zrakoplovom. Uz takav odnos snaga u zraku, uplesti se u zračni rat pravo je samoubojstvo. Zbog sankcija i opće gospodarske krize u Jugoslaviji srpski su letači zadnjih godina malo letjeli i nisu previše bojno spremni. (...) Naravno, budu li NATO-ove zračne snage uz napad na strategijske ciljeve u blizini Beograda pokušale izravno poduprijeti Albance ciljanim bombardiranjem položaja jugoslavenske vojske na Kosovu, srpski će protuzračni topnici imati barem neke izglede da se oduže. Da bi smanjili moguće gubitke među civilnim pučanstvom, zapadni će letači morati letjeti na maloj visini i manjom brzinom. (...) No nije sve tako crno. Izgube li zračni rat, Srbi zauzvrat mogu započeti uspješan partizanski rat protiv NATO-ovih postrojba u Bosni, nanoseći udare poput boraca 'Hezbolaha' na jugu Libanona. Bosna je pogodnija za partizanski rat od južnog Libanona: područje je znatno veće, a NATO-ovi su mirotvorci razbijeni na puno manjih vojarna, ophodnja i nadzornih točaka, bez jasnog i sigurnog zaleđa. Potpuna premoć u zraku ne pomaže puno Izraelcima u Libanonu, tako da i NATO-ove zračne snage neće moći pomoći svojim mirotvorcima na Balkanu. Mine, zasjede i neočekivana paljba odnijet će desetke, ako ne i stotine američkih, francuskih i engleskih života. Pri tome je sasvim moguće da u napadima na NATO-ove postrojbe sudjeluju nabrzinu skupljeni ruski dragovoljci. Svakako, samo partizanskim napadima ne može se dobiti rat. Zemlje NATO-a potencijalno raspolažu dovoljnom vojnom silom da unište Srbe i u Bosni i na Kosovu i svugdje gdje treba. No vojna je sila nemoćna ako iza nje ne stoji jedinstvena politička volja. A na Zapadu nema jedinstva kad je riječ o problemu Kosova. Čak se i u SAD- u velik dio republikanske stranke očituje protiv izravnog upletanja u dalek i nepoznat sukob. Razmjerno mali gubici mogu prisiliti Savez da odustane, s čime Srbi ustvari i računaju. Tada će se po svojoj volji moći obračunati s Albancima", piše Pavel Felgenhauer.