NJ SZ ZADNJI KORACI-22. III.

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 22. III. 1999. Sami zadnji koraci "Pozornost Srba krajem se tjedna usredotočila na nogometno igralište u Beogradu. Tamo su Crvena zvezda i Partizan bili bitku sezone. U tučnjavi između pristaša dvaju vječnih suparnika bilo je ranjenih. Američki je Predsjednik vjerojatno mislio na nogometna igrališta u Bosni kad je krajem tjedna govorio o svojim razmišljanjima kako postupiti s Kosovom i s glavnom zaprekom miru, jugoslavenskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem. Na nogometnom su igralištu Srbi u srpnju 1995. poslije zauzimanja Srebrenice zakopali pogubljene Muslimane. I nogometno je igralište, olimpijski stadion u Sarajevu, služilo kao dopuna za prepunjena groblja u gradu, za pokapanje žrtava srpskih snajperista i granata. 'Ne vjerujem da bi još trebalo pobiti više tisuća i pokopati ih na otvorenim nogometnim igralištima prije negoli što poduzmemo', rekao je Clinton. Još prije nego što je u Parizu propala mirovna konferencija za Kosovo, Beograd je na Kosovu i oko njega razmjestio vojne i policijske postrojbe. Krajem tjedna udarili su na borce kosovske oslobodilačke vojske, OVK. Ljudi OESS-a, poslani kao promatrači primirja, krenuli su u egzodus preko makedonske granice. Istodobno je više tisuća žena, djece i staraca opet bježalo iz sela na sjeveru i sjeverozapadu po zimskom vremenu pred granatama jugoslavenske vojske i paležom srpske policije. Šef misije OESS-a William Walker u međuvremenu je zaključio 'tužno poglavlje' svoje zadaće na Kosovu i Skopju s nimalo utješnom tvrdnjom: 'Doći ćemo opet'. Na graničnom prijelazu Djeneral Janković srpski su granični policajci 1400 promatrača koji su u kolonama narančastih automobila OESS-a izlazili iz zemlje, poništavali vize. Beograd je dao do znanja da je za te ljude promatračka misija završila. To bi moglo vrijediti i za ostale dogovore u koje se Milošević upustio. Promatrači OESS-a nisu ni četiri mjeseca djelovali kao svjedoci a ponekad i kao smirivatelji kršenja primirja, što je Walker već pred tjednima nazivao 'dobrom šalom'. Amerikanac je zbog leševa 45 Albanaca u selu Račaku srpsku policiju optužio za pokolj civila. Sada ga je opozvala vlastita organizacija OESS. Povlačenje bi poslije propasti mirovne konferencije trebalo dati vjerodostojnost novim prijetnjama NATO-vim zračnim napadima i za svaki slučaj onemogućiti da promatrači OESS-a postanu taoci. Walker je u Skopju to predstavio tako kao da njegove ljude ionako sve više sprečavaju u obavljanju njihove djelatnosti i da im se prijeti. 'Doći ćemo opet', uvjerava. 'Ako jedna vojna oružana sila dođe na Kosovo, i mi ćemo se moći vratiti bez viza'. Pritom je poslije Pariza teško vjerovati u takvu mogućnost. Beograd nije ostavio mogućnost da bi mogao potpisati ono što su potpisali Albanci - mirovni plan zapadnih članica međunarodne kontaktne skupine koji predviđa dolazak NATO-ve mirovne postrojbe KFOR. I za kosovske je Albance mirovni plan i njihov potpis na njemu tek povod da od Amerikanaca zatraže kaznenu akciju. To je i učinilo njihovo izaslanstvo koje je umjesto u Prištinu iz Pariza za svaki slučaj najprije otputovalo u Tiranu. Vođa OVK Hashim Thaci mogao se pozvati na otrcanu strategiju Amerikanaca na konferenciji. Američka ministrica vanjskih poslova M. Albright poduzela je sve da bi kosovske Albance navela na potpisivanje mirovnog plana u prvoj fazi Rambouilleta, kako bi zatim mogla posve usredotočiti pritisak na Srbe prijetnjom bombama. OVK je imao znatne prigovore na planirano razoružanje od strane NATO-a i protiv slabo uvažene 'volje naroda' za neovisnošću poslije trogodišnjeg prijelaznog razdoblja. Kosovski su Albanci poslije dugog oklijevanja ipak potpisali. To lakšeg srca, što su Srbi odavno otpisali sporazum kao 'veliku prijevaru' - kao dokument o kojemu se s njima uopće nije pregovaralo i kojega Rusi u kontaktnoj skupini nisu odobrili. U Tirani je glasnogovornik OVK Jakup Krasniqi sada od Amerikanaca zatražio protuuslugu. 'Imamo jamstva za intervenciju NATO-a', rekao je. 'U protivnom ćemo nastaviti borbu - na život i smrt, do zadnjeg kosovskog Albanca', Čini se da je OVK na nove napade Srba koji su na Kosovo došli s tenkovima, uputila barem prigovore. Po srpskim podacima napali su policijsku postaju u Srbici i u Lužanima kraj Podujeva, gdje su se razbuktale borbe i otpočeo novi izbjeglički pokret. Čini se da Amerikancima nije lako održati ono što su kosovski Albanci željeli shvatiti kao 'jamstvo'. Osobito stoga što američki generali sada otkrivaju opasnosti jugoslavenske protuzračne obrane a senatori žele znati što zapravo treba uslijediti poslije zračnih napada. Osim toga se postavlja, kako to kalendar određuje, problem 'vjerodostojnsti' poslije opetovanih prijetnja baš prije 50. obljetnice NATO-a u travnju. A lebde i predviđanja što će zračni napadi izazvati - odbijanje srpskog potpisa ili 'humanitarnu katastrofu' koju bi jugo-srpske oružane snage opet mogle upriličiti na Kosovu. U nedjelju vijeće NATO-a nije donijelo još nikakvu odluku, no rečeno je da je vrijeme uzbune za borbene zrakoplove skraćeno na nekoliko sati. Iz oporbe u Njemačkoj bivši ministar obrane Volker Ruehe poziva da se njemački vojnici opozovu iz Makedonije, jer su promatrači OESS-a, zbog čije su zaštite tamo, napustili Kosovo a mirovna postrojba koju bi Beograd prihvatio, nije u izgledu. Dužnosnik vlade za povratak bosanskih izbjeglica Hans Koschnick prijetnje naziva 'blefom', ako se na posljetku boje poslati kopnene postrojbe. 'Ne damo se uvući u kopneni rat', rekao je savezni ministar obrane Scharping. U Beogradu se Miloševića poslije propasti mirovne konferencije nije ni vidjelo ni čulo. Američki će ga pregovarač Holbrooke još jedanput moliti. Poslije povratka iz Pariza srpski je predsjednik Milan Milutinović ispunjavao zaslon državne televizije. Od Miloševićevih koalicijskih partnera bivši je oporbeni tribun Vuk Drašković bio zaposlen nastupom s dijeljenjem potpisa u beogradskom Sava centru na premijeri filma 'Nož' po njegovoj knjizi. Radikal Vojislav Šešelj je očito čekao što će odlučiti beogradski vlastodržac. Preostali izvanparlamentarni oporbenjak Zoran Đinđić očito također ne želi ometati Miloševića u razmišljanju. 'Kad prođe akutna kriza, bez obzira svršila li targično ili mirno, zahtijevat ćemo Miloševićevu ostavku i prijevremene parlamentarne izbore', kaže. Crnogorski predsjednik Milo Đukanović izjavio je da se Milošević ovaj put odlučio za rat. Da Milošević očito misli da je bolje Kosovo izgubiti ratom nego sporazumom koji bi jasno pokazao neuspjeh njegove politike. U međuvremenu su u srpskim mjestima prosvjedovali mobilizirani pričuvni vojnici i roditelji novaka čiji je vojni rok produljen. Zbog domoljublja koje podražuje vladajuća propaganda, svoj prosvjed omataju u pritužbe na 'lošu organizaciju' i pitaju zašto nisu mobilizirani i lokalni dužnosnici i Miloševićev sin Marko. No ipak vrijedi da kolijevku srpstva, Kosovo, treba braniti od tuđe vojne čizme 'do zadnje kapi krvi'" - piše Bernhard Kueppers.