RDW 20. III.SITUACIJA NA KOSOVU

NJEMAČKI RADIO - RDW 20. III. 1999. Staro diplomatsko pravilo glasi: dok se pregovara, ne puca se. Dobro, mogli bismo reći da najnoviji 'posljednji rok' koji je kontaktna skupina dala Beogradu otvara mogućnost da se ipak postigne političko rješenje i bez primjene vojne sile. Dobro je to i za Beograd i za NATO. Međutim na Kosovu stvarnost izgleda drukčije. Dok god se neuspješno pregovara, na Kosovu se i dalje puca. Stanje na terenu svakodnevno se pogoršava pojačavanjem snaga na Kosovu te na granicama prema Makedoniji i Albaniji. Dok se posrednici i dalje nadaju političkom popuštanju srbijansko-jugoslavenske strane, Beograd koristi strpljenje i toleranciju posrednika za promidžbeno djelovanje i vojnu mobilizaciju. Komentar Adelheid Feilcke- Tiemann. "Daljnja odgoda odluke pokazuje nemoć kontaktne skupine zbog Miloševićeve tvrdoglavosti, a NATO-ovu prijetnju ne čini baš uvjerljivijom. Čemu uvijek novi rokovi, kad se više nema o čemu pregovarati, nakon što je izaslanstvo kosovskih Albanaca u potpunosti potpisalo sporazum, a Beograd očito ne pokazuje nikakvu spremnost na ustupke? Već proteklog ponedjeljka albansko izaslanstvo je, u skladu s rokom, htjelo potpisati sporazum, ali su posrednici njihovo potpisivanje odgodili za četvrtak uvečer. Cijeli tjedan pregovaranja u Parizu nije donio nikakve pomake. Nove prigovore i prijedloge koje je proteklih dana davala srpska strana posrednici su razotkrivali kao taktičke igre i odbijali ih. Trenutno vlastodršci u Beogradu ne žele i neće samovoljno prihvatiti prijedloge za mirovno rješenje sukoba na Kosovu. Logika Miloševićeve politike nakon deset godina glasi: održavanje na vlasti represijom i uništavanjem. Rat na Kosovu je, za sada, posljednji čin ove tragedije oko beskrupulozne oligarhije koja pod plaštom izvanrednog stanja u državi ratuje protiv drugih naroda, a time i vlastiti narod tjera u nesreću. Nakon deset godina, barem su Sjedinjene Američke Države shvatile da s jugoslavenskim Predsjednikom rješenje trenutnih problema nije moguće, jer on sam predstavlja problem. A ipak se ne može bez njega. Nakon ponovnog odgađanja potpisivanja, odluka o zračnim napadima nije postala jednostavnijom. Bombardiranje ciljeva na području Jugoslavije međunarodno-pravno vrlo je problematično i nije sigurno je li djelotvorno. Hoće li se nakon mogućih bombardiranja kod Miloševića pojaviti po drugi put neka vrsta bosanskog efekta, koji će ga prisiliti da sjedne za pregovarački stol, ostaje pod velikim upitnikom. Budući da članice NATO-a odbijaju slanje kopnenih snaga bez ranijeg potpisivanja mirovnog sporazuma ili mandata UN-a, prijetnja NATO-a ostaju bez oštrice. Stoga se treba pribojavati da će se ubijanje na Kosovu još neko vrijeme nesmetano nastaviti, s opasnošću da će izbjeglice, trgovina oružja i provokacije izravno uvući u sukob i susjedne države, Makedoniju i Albaniju." (RDW)