US NYT 21. III. HAAG - OLUJA

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 21. III. 1999. Sud za ratne zločine drži da je hrvatska vojska 'očistila' Srbe "Istražitelji međunarodnoga suda za ratne zločine u Haagu zaključili su da je Hrvatska vojska provodila smaknuća, granatiranje civilnog stanovništva i 'etničko čišćenje' za vrijeme napada 1995., koji je bio prekretnica u balkanskim ratovima, govore sudski dokumenti. Istražitelji su preporučili podizanje optužnice protiv tri hrvatska generala, a američki je dužnosnik prošloga tjedna izjavio da bi se to moglo dogoditi tijekom sljedećih nekoliko tjedana. To bi bile prve optužnice protiv hrvatskih časnika zbog djela počinjenih u balkanskim ratovima 1991. do 1995., u kojima se prvo Hrvatska, koja je tražila neovisnost, sukobila s pobunjenim Srbima i samom Srbijom, a zatim su se sukobi premjestili u Bosnu. Svaka optužnica protiv hrvatskih časnika mogla bi se pokazati politički nezgodnom za Clintonovu vladu, koja ima osjetljiv odnos s Hrvatskom, američkom saveznicom sa slabim rezultatima u ljudskim pravima što se tiče očuvanja mira u Bosni. Hrvatski napad od kolovoza 1995., u sklopu kojeg je nekih 100.000 Srba istjerano iz Hrvatske tijekom četiri dana, Hrvatska je vojska (koju je dijelom poučavala i skupina umirovljenih američkih vojnih časnika) provela uz prešutan blagoslov Sjedinjenih Država. Ostaju pitanja o punom opsegu američkog uključenja. U tijeku trogodišnje istrage o napadu Sjedinjene Države nisu predale ključne dokaze koje je sud od njih tražio, govore sudski dokumenti i dužnosnici. Stoga neki djelatnici sumnjaju da istraga uznemiruje Washington. Dva viša kanadska vojna časnika koja su se za napada nalazila u Hrvatskoj, posvjedočila su da se u napadu, tijekom kojega je u 48 sati na Knin palo nekih 3.000 granata, mete nisu birale te da su se gađali civili. Pentagon, međutim, preko američkih odvjetnika tvrdi da je granatiranje bila legitimna vojna aktivnost, govore sudski dokumenti i dužnosnici. A američki su dužnosnici u više navrata ponovili da u potpunosti surađuju sa sudom. Glasnogovornik hrvatskoga ministarstva obrane zanijekao je da su za vrijeme napada, kojega su Hrvati nazvali Operacija Oluja, počinjeni bilo kakvi ratni zločini ili druga nezakonita djela. Do danas je sud za ratne zločine, koji je UN osnovao 1993., optužio 83 ljudi, uglavnom Srbe. Glavna tužiteljica Louise Arbour na posljetku će odlučiti hoće li optužnice biti izdane. Istražitelji su se također nedavno počeli baviti time bi li se hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana trebalo smatrati odgovornim po međunarodnom zakonu zbog njegove uloge u napadu, izjavili su sudski i američki dužnosnici. Istodobno, istražitelji su ubrzali istragu o Slobodanu Miloševiću, koji se uvelike smatra graditeljem balkanskih ratova. Američki dužnosnici i sudsko osoblje rekli su da je sud u listopadu osnovao posebnu ekipu za tu istragu. Izjava da je sud tek nedavno počeo pomnije istraživati Miloševićevu ulogu proturječi raširenom nagađanju da je on već tajno optužen. Sudski su dužnosnici zanijekali glasine da se sud suzdržao od podizanja optužnice protiv Miloševića zbog pritiska Sjedinjenih Država, koje jugoslavenskoga vođu drže jamcem Daytonskog dogovora. Da pomogne sudu, Clintonova je vlada osnovala skupinu za pregled mnoštva fotografija, telefonskih zapisa i drugog materijala koji se nalazi u rukama različitih vladinih agencija, uključujući CIA-u i Pentagon, rekli su prošloga tjedna dužnosnici Pentagona. 'Nikad nije bilo nikakvog političkog pritiska' na podizanje optužnice protiv Miloševića, izjavio je William Stuebner, Amerikanac koji je od 1994. do 1997. bio savjetnikom glavne tužiteljice suda. Stuebner nije želio pričati o istragama, a sudski dužnosnici koji su to činili uvjetovali su to zahtjevom da ostanu anonimni. Američki odvjetnik koji je bio na sudu izjavio je da bi razgovor o istragama bio poput otkrivanja razmišljanja istražnog suda te da bi svatko tko to učini bio otpušten. Sud je započeo unutarnju istragu da ustanovi tko je opskrbio 'The New York Times' preslikom izvješća o Operaciji Oluja, izjavila su prošli tjedan dva bivša sudska dužnosnika. Operacija Oluja bila je zapanjujući vojni napad. U samo četiri dana Hrvatska je vojska vratila teritorij koji je četiri godine bio u rukama pobunjenih Srba. Hrvatska se vojska tad povezala sa snagama bosanskih Hrvata i počela tući srpske postrojbe u susjednoj Bosni. Ti porazi, zajedno s bombardiranjem NATO-a, pomogli su dovesti Srbe za pregovarački stol u Daytonu. No postojala je i mračnija strana Operacije Oluja, ona koju su na Zapadu, koji nije imao mnogo sklonosti prema Srbima, uglavnom previđali. Hrvatska je vojska izgnala više od 100.000 Srba iz domovine njihovih djedova, prisilivši ih da bježe na kolima i u malenim automobilima natrpanim svojim imetkom. U posve brojčanom smislu bilo je to najveće 'etničko čišćenje' rata, iako nije bilo tako okrutno kao najgori srpski postupci s bosanskim Muslimanima za vrijeme rata. Jedno je poglavlje u sudskom izvješću, koje ima 150 stranica, naslovljeno: 'Optužnica. Operacija Oluja. Slučaj prima facie.' 'Tijekom vojnog napada, hrvatske oružane snage i specijalna policija počinili su brojna kršenja međunarodnih humanitarnih zakona, uključujući granatiranje Knina i drugih gradova, no ne samo to', kaže izvješće. 'Za vrijeme napada i tijekom 100 dana nakon njega, barem je 150 srpskih civila smaknuto, a mnoge stotine njih su nestale.' Zločini su također uključivali pljačke i spaljivanja, kaže izvješće. 'Hrvatske su snage, rašireno i sustavno, izvršavale ubojstva i druga nečovječna djela protiv hrvatskih Srba', kažu istražitelji na drugom mjestu u izvješću. Izvješće kaže da su istražitelji prikupili 'dovoljno materijala da utvrde da bi se trojica generala koji su zapovijedali vojnom operacijom - Mirko Norac, Ante Gotovina te vojni zapovjednik kninskog područja Ivan Čermak, mogli držati odgovornima po međunarodnom zakonu. Ti ljudi, optužuje izvješće, bili su odgovorni za progon Srba iz područja, postupak koji je postao poznat kao 'etničko čišćenje' dok su vođe različitih etničkih skupina u zemljama koje su prethodno bile dio Jugoslavije pokušavale stvoriti etnički čiste teritorije. Najspornija preporuka istražitelja odnosila se na granatiranje Knina. Dva viša kanadska vojna časnika, general Alain Forand i pukovnik Andrew Leslie, koji su u to vrijeme radili za UN-ove mirovne snage u Kninu, bili su jasni u svojem svjedočenju pred sudom, gdje su ustvrdili da se nisu birale mete te da granatiranje nije služilo legitimnoj vojnoj svrsi. 'Još je teško povjerovati u razloge za granatiranje Knina', rekao je Forand istražiteljima. 'Ne sumnjam da su Hrvati znali da granatiraju civilne mete.' Od 3.000 granata ispaljenih na Knin, manje od 250 pogodilo je vojne mete, izjavio je Leslie. 'Riječ je ili o jako lošem gađanju', izjavio je Leslie, prema sudskom izvješću, 'ili čovjek mora logično pretpostaviti da je paljba bila namjerno usmjerena na civilne zgrade.' Prošloga kolovoza, za vrijeme sastanka s ciljem revizije rada istražitelja i preporuka, viši pravni dužnosnik suda, William Fenrick, ocijenio je kanadske časnike kao 'najbolje što možemo očekivati barem što se tiče očevidaca granatiranja', prema izvješću suda. No izvješće zatim spominje američkog odvjetnika Clinta Williamsona, koji je pokušao diskreditirati svjedočenje kanadskih časnika. Oni nisu 'sposobni za nepristranu analizu', izjavio je, prema izvješću o istrazi. Williamson, koji je granatiranje Knina opisao kao 'manji incident', izjavio je da ga je Pentagon obavijestio da je Knin legitimna vojna meta. Svejedno, zatim se navodi da je Fenrick na kolovoškom sastanku rekao da je sklon uključiti bombardiranje Knina u optužnicu. Zatim je sud za reviziju prekinuo sastanak radi ručka. Kad su se vratili, Fenrick je promijenio mišljenje. 'Okrećem se od kanadskog generala koji je promatrao, prema američkom generalu koji je vjerojatno planirao operaciju', izjavio je prema izvješću. Revizija zaključuje izglasavanjem odluke da se granatiranje Knina ne uključi ni u koju optužnicu. Taj je zaključak zapanjio i razljutio mnoge djelatnike suda. Što se tiče drugih optužaba koje su bile manje sporne, sud za reviziju preporučio je daljnju istragu. U siječnju se sudska ekipa vratila natrag u Hrvatsku. Identitet 'američkog generala' na kojeg je aludirao Fenrick, nije poznat. Sud ne želi dopustiti intervjuiranje ni Williamsona ni Fenricka. No gđa Arbour, glavna tužiteljica suda, izjavila je prošloga tjedna u telefonskom intervjuu da je Fenrickov komentar bio 'šaljiva primjedba'. Gđa Arbour nije pribivala sastanku, a neki koji jesu na to ne gledaju tako. Nekoliko ljudi koji su bili na sastanku pretpostavili su da je Fenrick mislio na nekog od umirovljenih američkih generala koji su radili za Vojne profesionalne resurse Inc., privatnu kompaniju za obuku sa sjedištem u Virginiji, čije osoblje čine umirovljeni američki vojni časnici kojih nazočnost u Hrvatskoj nije bila tajna, iako točna priroda njihova posla i dalje ostaje predmet intrige. Primjećujući da se među europskim vojnim analitičarima i diplomatima naveliko nagađa da su Hrvati imali vanjsku pomoć u planiranju svojeg napada 1995., kompanija inzistira da je njezina uloga u Hrvatskoj bila ograničena na poduku o vojno-civilnim odnosima. Izglasavanje da se granatiranje Knina ne uključi ni u kakvu konačnu optužnicu među mnogima je na sudu raspirilo uvjerenje da Sjedinjene Države pokušavaju izmanipulirati sudsko tijelo. Gđa Arbour i američki dužnosnici to uporno poriču. Gđa Arbour izjavila je da bi pozdravila gledišta Pentagona o vojnim pitanjima, ako bi to pomoglo u pripremama za odlazak na sud. No postoje dokazi da Sjedinjene Države nisu bile toliko korisne kao što su mogle biti u istrazi Operacije Oluja. U svibnju 1996., primjerice, istražitelji su od Sjedinjenih Država zatražili osam satelitskih fotografija pojedinih dijelova krajine gdje se operacija odvijala, snimljenih u određene dane za vrijeme Operacije Oluja. Radilo se o slikama lokacije srpskih vojnika u Kninu (koje bi mogle pomoći odrediti je li se radilo o legitimnoj vojnoj meti), kao i slikama koje su mogle pomoći rasvijetliti navode o spaljivanju i pljačkanju sela i mogućem bombardiranju izbjegličkih kolona od hrvatskih zračnih snaga. Ekipa nije dobila odgovor, izjavili su sudski dužnosnici. Gđa Arbour je izjavila da ne može komentirati specifične zahtjeve prema vladama. Ona je također odbila išta reći o statusu istrage", završava Raymond Bonner.