KAKVA JE BUDUĆNOST KINA U HRVATSKOJ

ZAGREB, 21. ožujka (Hina) - Uoči Domovinskoga rata u Hrvatskoj je bilo 274 kinodvorana. Danas ih je oko 130, a samo ih pedesetak radi svaki dan. Kinoprikazivači, suočeni s visokim porezima i malom posjećenosti, odlučili su do kraja ožujka osnovati hrvatsku udrugu kinoprikazivača, putem koje bi prvi put zajednički nastupali prema službenim ustanovama, s nakanom da spriječe sve češće zatvaranje kinodvorana.#L# Uz 22 posto poreza na dodanu vrijednost kinoprikazivači plaćaju i pet posto županijskog poreza na prikazivanja zabavnih i športskih priredaba. Po podatcima Europskoga udruženja prikazivača ukupan je porez na kinoulaznice u Europi samo oko šest posto. Domaći kinoprikazivači za svoju djelatnost plaćaju najviše poreze i u hrvatskome gospodarstvu, a kina se smatraju poslovnom, a ne kulturno-prosvjetnom djelatnosti. Na nedavnu sastanku u Ministarstvu kulture kinoprikazivači su zatražili da im se ukine petpostotni županijski porez, odnosno da se njihove ulaznice po zakonu izjednače s ulaznicama za kazališne predstave, izložbe, muzeje i ostale kulturne i gospodarske priredbe. Zatvaranje kina u Karlovcu, Vinkovcima, Trogiru i Pločama te "preživljavanje" velikog broja kina u manjim gradovima, koja rade jednom, dvaput na tjedan ili u posebnim prigodama, izravna su posljedica visokog oporezivanja kinodjelatnosti. Povjerenik za film Ministarstva kulture Antun Vrdoljak kino smatra kulturnom ustanovom, a zatvaranje kina kulturnom katastrofom. Po njegovim riječima očekuje se odgovor Ministarstva financija i Ministarstva gospodarstva na prijedlog Ministarstva kulture da se kinoprikazivačima smanji porez, a nakon toga će se cijela stvar izložiti u Hrvatskome državnom saboru. Udruga kinoprikazivača do sada je opstojala samo neslužbeno, rekao je jedan od poticatelja njezina osnutka Srđan Belamarić, direktor kina u Šibeniku, koje je nedavno jedva izbjeglo zatvaranje. Kako napominje, zadaća je udruge poboljšati položaj članova, no, kako su mnoga kina pred zatvaranjem, još se ne zna koliko bi ih bilo. Tako od Rijeke do Dubrovnika samo desetak kina radi svih sedam dana u tjednu, a stanje bi vjerojatno bilo i gore da nije bilo filmskog hita "Titanic", koji je u pojedinim gradovima donio trećinu godišnje posjećenosti. Posjet šibenskom kinu bio je prošle godine 56 posto manji nego 1997., a u četirima splitskim kinima po 12 posto. Uz video i televiziju glavni je uzrok slabe posjećenosti kinima najčešće visoka cijena ulaznica, koja je u većem dijelu Hrvatske između 15 i 25 kuna. Iako se može steći dojam da su ljudi izgubili naviku odlaska u kino, nagradne igre u kojima se redovito dodijele sve besplatne ulaznice i jeftinije ulaznice ponedjeljkom dokazuju suprotno. Dok je u splitskim kinima na taj dan posjećenost jednaka prvomu danu vikenda, po podacima iz Kinematografa dan jeftinijih ulaznica u Zagrebu ne pokazuje bitnu razliku od ostalih radnih dana. Po riječima voditelja marketinga Kinematografa Zagreb Davora Šestana, sadašnja cijena ulaznica najniža je granica da bi se poslovalo s nekim dobitkom. Od dvadesetak kina u Zagrebu 12 je u sastavu Kinematografa. Za sada im samo porezi ograničuju poslovanje, a posjećenost je manja zapreka jer, kako ističe Šestan, ona ovisi o vrijednosti filmova. Najbolje prolaze "blockbusteri" popraćeni velikom promidžbom. Teoretičar filma Hrvoje Turković drži da nije palo zanimanje za filmove, već za gledanje filmova u kinima. Kinodvorane su nekoć bile mjesta provoda, dodaje Turković, a još od pojave televizije smanjuje se posjećenost kinima u cijeloj Europi. Kako podsjeća, crno su prognozirali i kazalištima kad su se pojavila kina, no kazališta su se ipak održala kao visokokulturne ustanove. U budućnosti kina bi mogla postati višenamjenskim središtima za masovni provod, u kojima će uz kinodvorane biti restauranti, kavanice, igraonice i trgovine, predviđa Turković, ili pak filmska kulturna središta s probranim filmovima i drukčijim pristupom filmskoj umjetnosti. Ivo Škrabalo u knjizi "101 godina filma u Hrvatskoj, 1896-1997" piše da se broj kinematografa u Hrvatskoj stalno smanjivao i prije rata. Tako ih je 1975. bilo 378, a četiri godine poslije 324. Škrabalo drži da je takvo stanje značajno za sve zemlje u tranziciji, pa i za one koje nisu bile zahvaćene ratom. Godišnji broj odlazaka u kino u Hrvatskoj 1996. je bio 0,72 po stanovniku, a iskorištenost sjedala u kinima samo 16 posto. Na milijun stanovnika u Hrvatskoj ima 31 kino, a primjerice u Češkoj 168, u SAD-u 102, a u Latviji 95 na milijun stanovnika. Ako se zatvaranje kina u Hrvatskoj ne zaustavi, bitno će oslabiti i distributivna filmska djelatnost u Hrvatskoj. Za njima će na kraju nestati, što nije i najmanje važno, i kulturno-društvena uloga kina, kao mjesta izlaska, susreta i, naravno, filmske izobrazbe. Anamarija Grbin (Hina) ag mc