RDW 18.III.OSTAVKA EU POVJERENSTVA

NJEMAČKI RADIO - RDW 18. III. 1999. Komentar o ostavci Europskog povjerenstva Kolektivna ostavka Povjerenstva Europske unije u noći na utorak bila je koliko željena toliko ipak iznenađujuća. Još se razilaze mišljenja članica Europske unije: treba li staro povjerenstvo ostati na dužnosti do isteka mandata u siječnju 2000. ili treba što prije sastaviti novo. Predsjedatelj vijeća Europske unije, njemački kancelar Gerhard Schroeder stoga se trenutno nalazi na europskoj turneji ne bi li se što prije pronašla osoba koja bi preuzela dužnost predsjednika Europskog povjerenstva. Danas je Schroeder s talijanskim premijerom D?Alemom razmatrao mogućnost da li bi tu dužnost mogao preuzeti bivši talijanski premijer Romano Prodi. Njemački je kancelar u svakom slučaju naglasio potrebu da se što prije pronađe osoba koja bi mogla preuzeti dužnost predsjednika povjerenstva EU-a, a ona mora ispunjavati sljedeće: prvo - on mora biti uvjereni Europljanin, drugo - mora imati političko iskustvo u europskim temama, treće - upućenost u gospodarsku i administrativno-tehničku problematiku i četvrto - apsolutno politički integritet. U potrazi za odgovarajućom osobom gledat ćemo upravo na te kriterije, kaže njemački kancelar Schroeder. Povjerenstvo Europske unije, sa stalnim boravištem u Bruxellesu, središte je moći Europske unije. Ono posjeduje samostalno pravo na inicijativu za donošenje novih zakona i smjernica Europske unije. Dotično Ministarsko vijeće može samo donijeti odluku o onome što je predložilo Povjerenstvo. Drugi glavni zadatak Povjerenstva je kontroliranje država članica u kojoj mjeri se pridržavaju zajedničkog prava. To uključuje primjerice odredbe zajedničkog tržišta. Nadalje, komisija je mjerodavna za upravu proračuna Europske unije koji je prošle godine iznosio približno 200 milijardi eura. Osim toga, ona je zajednički predstavnik za vanjsku politiku Europske unije, što znači da može u njezino ime sklapati međunarodne trgovinske i kooperacijske sporazume; ovdje su najpoznatiji takozvani Lome-sporazum s državama Afrike, Karibika i pacifičkog prostora, skraćeno AKP države. Za realizaciju zadataka Povjerenstvu stoji na raspolaganju više od 15 tisuća suradnika. Povjerenstvo koje je u noći na utorak, 16. ožujka dalo ostavku sastojalo se od 20 članova: Jacques Santer, kao predsjednik, i 19 povjerenika. Povjerenstvo nije uvijek bilo tako brojno. Povećanjem broja država članica rastao je i broj povjerenika. Svaka članica daje najmanje jednog, a velike države, kao što su Njemačka, Francuska, Velika Britanija, Italija i Španjolska, po dva povjerenika. Osim velikoga broja članova, za dosadašnje Povjerenstvo bila su karakteristična i čudnovata dodatna sredstva za resore. Talijanka Emma Bonino bila je primjerice mjerodavna za humanitarna pitanja, kao i za ribolov. Mandat povjerenstva Europske unije traje pet godina; redoviti mandat dosadašnjeg Povjerenstva završava 6. siječnja 2000. Povjerenstvo u ostavci imenovano je od vlada članica Europske unije, a potvrđeno od Europskog parlamenta. Za novo Povjerenstvo vrijedit će odredbe amsterdamskog ugovora: to znači da se države članice ponajprije moraju usuglasiti oko predsjednika Povjerenstva kojeg mora potvrditi Europski parlament. Tek tada novi predsjednik Povjerenstva može zajedno s vladama birati ostale povjerenika, koje onda ponovno kao izborni kolegij mora potvrditi Parlament. Europski parlament ni u buduće neće moći prisiliti pojedinačne povjernike na ostavku, već će samo cjelokupnom povjerenstvu moći oduzeti povjerenje. Ostavka Europskog povjerenstva i kandidati iz istočne i jugoistočne Europe S podnošenjem ostavke Europskog povjerenstva problem imaju najprije članice Europske unije. S velikom pompom srušila se i potonula je institucija koja je, po izvješću istražnog povjerenstva, izgubila nadzor nad svojim poslovima. Kako nastaviti proces ujedinjenja imajući pred očima ovakvo stanje? Međutim rezultati izvješća otkrivaju u internoj katastrofi Europske unije još jedan problem. Naime, pitanje je kako će se odraziti cijeli škandal na kandidate za ulazak u Europsku uniju u istočnoj i jugoistočnoj Europi. U kakvom svjetlu sada stoje čuvari demokracije i tržišnog gospodarstva u očima svojih 'učenika'? Komentira Volker Wagener. Već godinama moraju zemlje, poput npr. Hrvatske, Bugarske ili Rumunjske, koje teže Europi, gledati i trpjeti podignuti kažiprst iz Bruxellesa zbog svojih političkih i gospodarskih propusta. Kako li je samo neugodno sada, kada se pokazalo da su povjerenici Europske unije činili upravo ono što je 'razvijena' Europa kritizirala kod svojih kandidata za ulazak u svoju zajednicu, naime: korupciju i nepotizam. Kad je u Hrvatskoj prije nekog vremena raspisan natječaj za turistički slogan ove zemlje na Jadranu, pobijedila je baš 'slučajno' supruga tadašnjeg ministra turizma sa svojim prijedlogom: 'Hrvatska - raj na zemlji'. Do izgona iz raja zbog ovog škandala nije čak došlo ni neposredno nakon njegova razotkrivanja, nego tek kasnije. Negodovanje zbog ovakvog razvoja događaja oko hrvatskog natječaja bilo je samo po sebi razumljivo. Ono međutim sada, retrospektivno gledano, blijedi pred propustima francuske povjerenice Europske unije Edith Cresson, koja nije vidjela i još uvijek ne vidi ništa loše u tome da se svojim rođacima i prijateljima osiguraju dobro plaćena mjesta i milijunski vrijedni ugovori. Prije niti pola godine otpušten je rumunjski predsjednik Agencije za pretvorbu. Objašnjenje koje se tada promatračima sa strane nije činilo nimalo čudnim, iz današnje bukureštanske perspektive djeluje gotovo cinično. Kao razlog za otpuštanje naveden je dokazani nepotizam, a kritike i neopozivi zahtjevi za podnošenje ostavke stigli su upravo iz Bruxellesa. U manje prekršaje Europskog povjerenstva ide i optužba da njegovi povjerenici nisu imali kontrolu nad pojedinim resorima i nisu znali, tko kome i za što isplaćuje koliko novca. S obzirom na ovakvu situaciju doima se upravo smiješnom činjenica da Poljskoj prošle godine nije odobreno 34 milijuna maraka iz bruxelleskog Phare- programa. Takvu odluku mogao je neki 'viši knjigovođa' obrazložiti riječima koje su se tada mogle čuti: 'neadekvatno roku, formalno neispravno, nedovoljno dobro argumentirano'. U Bugarskoj je 'frustracija zvana Europska unija' bila tema još prije izbijanja ovog skandala. Početkom mjeseca podigao je prašinu bugarski predsjednik Ivan Kostov svojim intervjuom koji je dao novinskoj agenciji Reuters i u kojem je zaprijetio da će potražiti druge vanjskopolitičke opcije za svoju zemlju ako uskoro ne započnu razgovori između Sofije i Europske unije o primanju Bugarske među zemlje članice. I Bugarska, međutim, smatra Europska unija, još čini greške u koracima na putu u Europu. U Bugarskoj se pak postavlja pitanje, tko čini veće pogreške. Upravo onako kao što su opravdani zahtjevi Bruxellesa za strogim ispunjenjem uvjeta zemalja-kandidata za ulazak u Europsku uniju, tako je sada negativan dojam koji ovaj skandal ostavlja na istočne i jugoistočne zemlje, koje detaljno mogu pročitati sve povrede elementarnih pravila ponašanja u bruxelleskoj centrali Europskog povjereništva na, ni manje ni više, nego 146 stranica. (RDW)