FR-LE MONDE 18.3.EU

FRANCUSKA LE MONDE 18. III. 1999. Petnaest vlada pokušava riješiti krizu u sučeljavanju s europskim zastupnicima "Sukob između Europskog parlamenta i Povjerenstva koji je završio rasulom Santerove momčadi, ima dobre izglede da se pretvori u svađu koja će ovaj put Parlament suprotstaviti Europskom vijeću, tj. vladama. Izvukavši na svoj način pouku iz raspleta u ponedjeljak navečer, g. Gil Robles, predsjednik Parlamenta, poziva Europsko vijeće da na susretu na vrhu u Berlinu 24. i 25. ožujka imenuje zamjenika Jacquesa Santera kojemu bi skupština tako mogla dati svoj 'imprimatur' prije nego se podijeli za izbore. Ukratko, Parlament želi da Santerovo povjerenstvo ode, jer misli da je izgubilo povjerenje i želi iskoristiti prigodu da poveća svoj utjecaj na institucije. On zacijelo sanja o osnutku prijelaznog povjerenstva koje bi vodila 'utjecajna osoba' iz politike, poput Helmuta Kohla, koja bi mašineriju Unije usmjerila u pravom pravcu. Već dva dana spominju se još neka imena: Javiera Solane, glavnog tajnika NATO-a, Maria Soaresa, bivšeg portugalskog predsjednika, i Romana Prodija, bivšeg predsjednika talijanske vlade. U utorak je Gerhard Schroeder, koji u ovom polugodištu predsjeda Unijom, izjavio u Bruxellesu da je u jeku pregovora i da je, dakle, rano govoriti o tome kakvom mu se čini bliska budućnost europskih ustanova. Ipak je istaknuo da će u Berlinu svakako najvažnija zadaća biti nagodba oko niza pitanja koja čine Agendu 2000, što će ostaviti malo vremena za raspravu o izboru osoba. Iako ništa nije nemoguće, čini se malo vjerojatnim da će se šefovi država i vlada danas pokoriti uputama zadovoljnog Parlamenta. Vjerojatnije je da će htjeti pokazati kako i dalje nadziru proces - iako ugovor iz Amsterdama koji uskoro stupa na snagu, znači veće sudjelovanje strasbourške skupštine. Najvjerojatnije je da će europski susret na vrhu u Berlinu zatražiti od sadašnjeg Povjerenstva da ubrza tekuće poslove, tj. pregovore oko Agende 2000, kao i one vanjske u svezi s proširenjem na zemlje srednje Europe te trgovinske odnose sa SAD-om (banane, hormonska goveda itd.). Budući da su povjerenici dali zajedničku ostavku (zapravo svaki za se), moguća je inačica - uz uvjet da je zainteresirani prihvate - da ovaj ili onaj, već prema tome na koga smjera Parlament, pristane da se povuče. U tome se slučaju misli na Edith Cresson ili na samog predsjednika Jacquesa Santera, iako je ovaj u utorak izjavio da njegov ugled ničim nije okaljan. Do kada će sadašnje, moguće nešto promijenjeno Povjerenstvo ostati na dužnosti? Prema ugovoru, novo se povjerenstvo sada može imenovati tek nakon isteka mandata sadašnjeg, tj. 20 I. 2000. Uz to, petnaestorica se moraju dogovoriti o čitavom nizu imenovanja: budućeg predsjednika Povjerenstva, predsjednika Europske investicijske banke (EIB), 'g. Pesca' (onaj tko će voditi vanjsku i politiku sigurnosti Unije), zamjenike glavnog tajnika Ministarskog vijeća EU-a, Zapadnoeuropske unije i NATO-a. Predviđa se da će se taj teški zahvat koji mora povesti računa o mnogim čimbenicima (sjever-jug, velike-male zemlje...) učiniti na susretu Europskog vijeća u Koelnu u mjesecu lipnju. Osim mogućih iznenađenja, vremenski se raspored neće bitno promijeniti: Vijeće se treba sastati 5. lipnja, europski su izbori sazvani za 13., a moguće je da će petnaestorica, zbog poštovanja prema Parlamentu, čekati izbore prije nego objave ime osobe koja će voditi buduće Povjerenstvo. S obzirom na postupke koje predviđa ugovor, nova će postava biti u pogonu tek ujesen. Prema mišljenjima koja se sada čuju u Bruxellesu, pravno je moguće da ona stupi na dužnost 1. listopada. Tek tada bi sadašnja družina mogla stvarno predati dužnost. Takav plan ne odgovara željama Parlamenta. Hoće li on, nezadovoljan što ga nitko ne čuje i što i dalje mora razgovarati s Povjerenstvom čiji odlazak priželjkuje, nastojati da ga koči u djelovanju i tako neizravno pritiskati Vijeće? Budući da su okolnosti potpuno nove, ne postoji pravno rješenje. No čini se da strasbourška skupština ima načina da nastavi zadirkivanje: smatrajući da prijedlog Povjerenstva prelazi obično vođenje tekućih poslova i zatim odbijajući da ga prouči; prisiljavajući predsjednika Povjerenstva da oduzme povjereniku njegovo ministarstvo, primjerice Edithi Cresson. Ni takav partizanski rat koji bi svakako bio koban za uravnoteženo djelovanje ustanova, nije isključen. To bi čak, na neki način, bio logičan nastavak borbe koja je upravo dobila svoj epilog", izvješćuje iz Bruxellesa Philippe Lemaitre.