ŠV WELTWOCHE-FOND-HOLOKAUST18. III.

ŠVICARSKA DIE WELTWOCHE 18. III. 1999. Unosna međutrgovina "Švicarski poseban fond u korist siromašnih žrtava holokausta ustrojio je 1997. Bundesrat i dotirao s 273 milijuna švicarskih franaka koje su na raspolaganje dale narodna banka, banke i gospodarstvo. Njegova je djelatnost pri kraju. Zaključni facit danas se još ne može napraviti. No već je sada sigurno da su iskustva stečena s fondom od međunarodnog značenja. Pitanje je nastaje li u istočnoj Europi i drugim zemljama industrija s novcem za žrtve holokausta koji se plaća kao danak nečistoj savjesti, brizi za image ili zbog naivnosti. Sve je više indicija po kojima organizacije zlorabe dobru volju Švicarske. Tako zemljovid zahtjeva za Cigane iz bivše Jugoslavije pruža neobičnu sliku. Iz današnje Srbije odobreno je ili već riješeno 2732 zahtjeva. Iz Bosne ih je naprotiv samo 147, a iz Hrvatske tek 64. Stoga bi se mogao dobiti dojam da je uzrok tomu odgovarajuća povijest holokausta. Povijesna stvarnost govori protiv te pretpostavke. Nacisti su bjesnili po cijelom Balkanu. U Hrvatskoj su ustrojili vlastiti koncentracijski logor za Cigane cijelog područja. Srbija je bila manje pogođena. Na svim područjima Cigane su deportirali ili ih ubijali bez formalnosti. Postoji sumnja da zemljovid na kojem upada u oči nejednolika dioba novca za holokaust, uopće ne odražava potrebe preživjelih žrtava, nego utjecaj lobističkih organizacija koje imaju pristup novcu. Ako su točni prigovori, očito je vrlo unosno prikupljati za žrtve. Tako je prema udruzi Roma za ljudska prava National Congressa, jedno mjesto prikupljanja zahtjeva u Makedoniji uvelo upravne pristojbe u visini od preračunato sto maraka, što je jasno kršenje uvjeta isplate. Ako se te svote pomnože s višeznamenkastim brojem žrtava, a rezultat usporedi s kupovnom moći u toj regiji, i razmjerno mala zloporaba postaje rentabilnom. Nadzor na licu mjesta kod takvog sustava gdje se novac ne uručuje izravno pogođenima, zapravo se ne može provoditi. To pokazuje slučaj isplata Romima u Auschwitzu, gdje je industrija doniranim novcem u prednosti zbog povijesti tog mjesta. Kad je jedan švicarski novinar želio ispitati obavlja li se sve u skladu s pravnim propisima, Roman Kwiatkowski, odgovoran u jednoj partnerskoj organizacija fonda za holokaust, mu je odgovorio: 'Isplate su obavljane u nazočnosti upravitelja fonda tvrtke Ernst & Young Poljska.' Ta tvrdnja očito nije točna, što se vidjelo iz povratnih pitanja fondu holokausta. Na pitanje upućeno na istu adresu u Auschwitzu, koliko je puta upraviteljska tvrtka doista bila nazočna, odgovor glasi: 'Molimo da glede tog pitanja kontaktirate tajništvo fonda za holokaust'. Tajništvo je moralo precizirati da su od ukupno 244 isplate te organizacije, predstavnici upraviteljske tvrtke bili nazočni u svega stotinjak slučajeva. Kako je to išlo u praksi kad upravitelji nisu gledali, opisuje jedan stari Cigan koji je tijekom Drugoga svjetskog rata bio prisilni radnik u Poljskoj gdje je morao kopati grobove 'za vojnike i žrtve', nakon što su njegovi roditelji strijeljani. Od kraja rata 40 je godina radio u jednom kombinatu koji je prizvodio umivaonike i druge sanitarne uređaje. Danas je 'star 70 ili 71 godinu', ne zna točno: 'Nakon što smo dobili dopis iz Švicarske, svi smo pozvani u Auschwitz. U autobusu koji nas je vozio na isplatu, bilo nas je više od 40 ljudi. Predaja novca obavljena je u jednoj gostionici. Ponudili su nam kavu i čaj. Za jednim stolom sjedili su gospodin Kwiatkowski i njegov zamjenik. Po nekoliko žena i muškaraca pozivali su za svoj stol. Sa mnom su pozvali jednu ženu, ali to nije bila moja žena, moja je morala čekati. Morali smo reći svoje ime i prezime a onda su nam dali neki papir na potpis. Nisu nam rekli koliko ćemo novca dobiti, bili smo sretni da uopće nešto dobijemo. Isplatili su nam oko milijun i pol zlota, znači 1500 novih zlota i to u novčanicama od po sto i dvjesto. Dok sam potpisivao ugledao sam fotoaparat koji nas je slikao'. Tek je kasnije saznao da su on i njegova žena trebali dobiti po 1500 švicarskih franaka, dvostruko od 1500 zlota. Novac se na putu od Berna do Auschwitza očito istopio na polovicu. Što je napravio s novcem, čovjek sa štapom, ali još čvrsta glasa, ne govori. Njegov nešto mlađi pratitelj dobacuje: 'S tim sam novcem mogao kupiti nadgrobni spomenik i platiti pogreb svojoj ženi koja je umrla prije mjesec dana', Unatoč opisima, organizacija za razdiobu novca u Auschwitzu poriče da je bilo pronevjera. Predstavnici fonda na tiskovnoj su konferenciji izjavili kako postoji samo izjava protiv izjave. Osim toga: 'Iste osobe koje su potpisale prijam francuskih franaka, potpisuju i optužbu da su dobile samo zlote'. Jasno rečeno: to su nepismeni ljudi, kako bi mogli govoriti istinu? Pa ipak je način podjele novca potiho promijenjen, kako bi se u buduće spriječile takve zloporabe, pogođenima izravno šalju bankovne čekove ili poštanske uputnice. Poljsko veleposlanstvo u Bernu kojemu je sve to očito neugodno jer šteti demokratskom ugledu Poljske, zagovara sudsku istragu. Stanje je još osjetljivije, jer je veleposlanstvo kao partnera fondu za holokaust predložilo organizaciju iz Auschwitza. Glasnogovornik poljskog veleposlanstva za tisak govori u mikrofon: 'Ako ima dovoljno dokaza - a i sam sam vidio dijelove dokaza čiju istinitost još treba ispitati - treba kazniti gospodina Kwiatkowskog.' I dodaje: 'Žalimo što su se dogodile takve nepravilnosti'. 'Neue Zuercher Zeitung' naišao je na jednu drugu besmislicu koju je objavio pod naslovom 'Humanitarna kanta za napajanje': 'Posebni fond ne priznaje kriterij potrebitosti'. Vijest se odnosila na činjenicu da je više od 60 tisuća preživjelih u Sjedinjenim Državama dobilo ček u vrijednosti od 502 dolara. List oštro kritizira: 'Iako se s notorno tajnovitog službenog mjesta u posebnom fondu nisu mogli dobiti točni podaci o tomu, on je očito - i protivno članku 2. savezne odredbe od 1. ožujka 1997. - kod isplata u Sjedinjenim Država zanemario kriterij potrebitosti primatelja.' Partnerskoj organizaciji fonda za holokaust koja zastupa podnositelje zahtjeva očito je bilo do toga da 'kantom za napajanje što je moguće većem broju ljudi predoči djelotvornost organizacije'. Da zbog toga ta isplata 'nije humanitarni potez Švicarske'. Potrebitost počiva na 'samodeklaraciji', izjavljuje fond za holokaust a ipak je odbio 20 tisuća zahtjeva iz Sjedinjenih Država. Fond za holokaust izdao je oko petine svojeg novca. Blagajne će se uskoro isprazniti a šalteri će se zatvoriti potkraj godine. Industriji donatorskim novcem neće nestati sirovine. U SAD-u su spremne milijarde - višestruko od onog novca kojeg je prikupila Švicarska" - izvješćuje Willi Wottreng.