US WP 17. III. MILOŠEVIĆ

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 17. III. 1999. .... malo jasnoće u ciljevima, molim "Nakon obnove kosovskih mirovnih pregovora u Parizu, Sjedinjene bi Države trebale pozorno razmotriti strateški cilj svoje balkanske politike. Znamo da problemi na Kosovu neće nestati, pa bi Sjedinjene Države trebale biti spremne taktiku i pregovore povezati s dugoročnim ciljevima. Predsjednik bi također trebao s Kongresom i Amerikancima otvoreno govoriti o pravoj prirodi američkog obvezivanja", pišu Robert B. Zoellick, predsjednik Centra za strateške i međunarodne studije, i John Hillen, viši suradnik političko-vojnih studija u Centru. "(...) Želimo li da američka politika bude djelotvorna, a NATO koristan instrument te politike, američke bi akcije trebale biti uperene prema krajnjem uzroku ubijanja i destabilizacije na Balkanu - srpskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću. On je manipulirao etničkim mržnjama u Bosni, na Kosovu, u Srbiji i u ostatku bivše Jugoslavije da bi uspostavio i održao svoj diktatorski nadzor. Tako dugo dok je na vlasti, nastavit će se služiti tom strategijom. Stoga bi svaka američka i saveznička akcija trebala pridonositi cilju slabljenja i uklanjanja Miloševića s vlasti. To nije ono što su Sjedinjene Države radile u Bosni. Iako je Milošević izvor problema koji već neko vrijeme odvlače američku diplomaciju, vojsku i novac u bivšu Jugoslaviju, Sjedinjene Države ne vide ozbiljan interes u plaćanju cijene njegova izravnog uklanjanja. Moramo to oklijevanje imati na umu prije nego što američke snage pošaljemo u neko novo opasno mjesto kojim manipulira Milošević. Nadalje, Kosovo je pokrajina unutar Srbije. Dok razmatramo daljnje obvezivanje, Sjedinjene bi se Države trebale prisjetiti tri pravila intervencije u građanskim ratovima, prema povjesničaru siru Michaelu Howardu. Prvo, nemojte. Drugo, ako već to radite, izaberite stranu. Treće, izaberite stranu koja će pobijediti i osigurajte se da tako bude. Neizvjesni dogovor koji se pomalja s kosovskih pregovora ne odgovara ni strateškom cilju slabljenja i zbacivanja g. Miloševića ni Howardovoj pouci o intervencijama u građanskim ratovima. Nacrt mirovnog plana bit će prihvaćen nevoljko, ako uopće. Nadalje, plan pretpostavlja odgađanje ostvarenja kosovskih težnji za postizanjem neovisnosti. Te ambicije neće biti utišane dogovorom. Da privuče Miloševića, dogovor će mu vjerojatno nuditi legitimnost i možda 'poticaje' da postane dio civilizirane Europe. Prema tom dogovoru, za što bi se američke snage trebale biti spremne boriti? Srbe koji prijete Kosovarima? Kosovare koji će i dalje zahtijevati neovisnost? Obje strane? Ako već Sjedinjene Države ne žele izabrati stranu, one barem ne smiju pristati na primirje koje jača Miloševića i Srbiju. Dogovor ne bi smio dati Srbiji gospodarsku pomoć. Ne bi Srbiji smio nuditi udruživanje ni članstvo u međunarodnim tijelima. Također ne bi smio ukloniti prijetnju podizanjem optužnice protiv Miloševića zbog ratnih zločina. Dogovor bi Srbiji trebao jasno pokazati da je Miloševićeva okrutna politika naškodila Srbiji te da će njezin nastavak još više štetiti zemlji. S druge strane, Sjedinjene Države moraju Kosovarima pojasniti da naše upletanje u njihovu obranu ovisi o tome da Kosovo ne širi svoj zahvat u susjedne zemlje. Trebali bismo od Kosovara tražiti da surađuju u procesu stabilizacije odnosa sa svojim susjedima. (...) Nezamislivo je da će Kosovari, pošto je Milošević nečovječno postupao prema njima i progonio ih, u budućnosti pristati na život pod njegovom vlasti. Trebali bismo prihvatiti samo dogovor koji Miloševića slabi a Kosovare stavlja na put prema de facto neovisnosti, za koju moramo pretpostaviti da će se na posljetku ostvariti. Prije nego što Sjedinjene Države obvežu svoju moć i ljude Kosovu, trebamo odlučiti je li Amerika spremna boriti se za Kosovare - jer to je ono što će Sjedinjene Države činiti budu li prisiljene bombardirati Srbiju ili braniti kosovsku 'autonomiju'. Ako Amerika nije spremna platiti cijenu te bitke, trebala bi ostati izvan nje. Ako je Amerika spremna platiti cijenu obrane Kosova, trebala bi to učiniti tako da situaciju približi strateškom cilju uklanjanja Miloševića i smanjivanja opasnosti koje Kosovo može predstavljati svojim susjedima. To su činjenice koje bi Predsjednik trebao raspraviti s američkim narodom, i koje bi Kongres trebao razmotriti, prije nego što Sjedinjene Države obvežu svoje vojnike, sredstva i ugled svjetskog vođe."