DELO-PATRIJARH U SLOV.-17. III.

SLOVENIJA DELO 17. III. 1999. Ništa a ipak sve o sebi "Posjet patrijarha Pavla Sloveniji odjeknuo je kao da je vrhovni poglavar srpske pravoslavne crkve došao samo zato da se na kratko pokaže svojim vjernicima, prikupi nešto fotografija sa slovenskim političkim i crkvenim vrhom za svoj album te da uživo čuje njihove diplomatske izjave i poopćene formule o miru, međusobnom poštovanju i poželjnoj suradnji, što bi inače mogao pročitati u bilo kojim slovenskim novinama. Možda su svi posjeti i sastanci na najvišoj razini također stvarno bili tako prazni, tko zna? No neki pojedinci već znaju o čemu su razgovarali. Svi ostali - znači takozvana javnost - bili su obaviješteni o sadržajima patrijarhovih razgovora putem 'izvješća' napisanih u uredima predsjednika države, parlamenta i vlade te u tiskovnom uredu Slovenske biskupske konferencije. Ni jedan novinar nije bio nazočan ni na jednom sastanku. Zašto je bila potrebna tako konspirativna i ponižavajuće bezobrazna manipulacija? Je li možda slovenski politički i crkveni vrh sa srpskim patrijarhom sastavio urotnički plan kako srušiti Miloševića, očuvati srpski narod od intervencije NATO-a i ujedno zajedničkim snagama kršćana svladati muslimane? Je li patrijarh došao zamoliti ili ponuditi nešto što ne smije saznati njegova publika pa je tražio prazno izvještavanje odnosno neizvještavanje, pa i u Srbiji se članci za novine pišu u kabinetima vlastodržaca? Ili se slovenski politički vođe i crkveni vođa zbog svoje publike srame patrijarhova posjeta, a budući da ga nisu mogli odbiti, minimalizirali su njegovu vrijednost 'izvješćima' o tomu da zapravo nisu razgovarali ni o čemu? A mogli bi kad bi htjeli ili znali. Svaka država koja drži do sebe, želi zadobiti utjecaj na to da ne dođe do raketiranja Srbije. A što bi tek nadbiskup i patrijarh imali za pričati na temu dubokih raskola među crkvama, na račun osjećaja ugroženosti povijesnih crkava u nekadašnjim istočnoeuropskim državama zbog vjerskih djelatnosti ili s obzirom na položaj srpske pravoslavne crkve koja pokušava dokazati da su porušene crkve i na tisuće uništenih ikona isto što i nacionalna katastrofa te se još uvijek drži žrtvom dviju rušilačkih vojska Hrvata i Muslimana koji su se po njezinu mišljenju više puta udruživali samo s jednim ciljem. Tako visoki sugovornici imali bi si štošta reći. Ali, sudeći po 'izvješćima', patrijarhovi su sugovornici izbjegli zahtjevne teme. Namjesto njih su, izgleda, posve nemoćni ili čak nezainteresirani unatoč najjasnijim i konkretnim problemima, patrijarhu uzvišeno nabacili nekoliko šupljih fraza poput: 'Podobnik je naglasio da su odnosi između katoličke, protestantske, pravoslavne i drugih vjerskih zajednica u Sloveniji tradicionalno dobri i da otvorenost Slovenije povezujemo i s našim zanimanjem za sva ta pitanja glede poštivanja svih prava čovjeka...' Izvještajna vrijednost svih 'izvještaja' jednaka je tomu. Moje je osobno mišljenje da su se patrijarhovi sugovornici pobojali otkriti svoju malenkost, slabost i ograničenost pa stoga novinare nisu pustili ni blizu. Ono što posve određeno, pored svih osobnih mišljenja, predstavlja njihovu državničku i ljudsku širinu, jest sadržaj 'izvješća' iz njihovih kabineta. Samo u 'izvješću' iz kabineta predsjednika države navedene su dvije patrijarhove rečenice. Inače se ni iz jednog 'izvješća' ne može saznati ništa od toga što je patrijarh rekao ili po što je došao sugovorniku. Sva 'izvješća' puna su gnjavaže i do sada bezbroj puta slušanih rečenica svakoga od patrijarhovih sugovornika. Najveća vrijednost koju su 'izvješća' spremna priznati patrijarhu jest da se složio sa sugovornikom ili da je njegova pratnja poduprla nadbiskupov prijedlog. 'Izvješća' ništa ne govore o patrijarhu, a stajališta njegova sugovornika, dakako bogato ukrašena zvučnim i praznim frazama, ponavljaju preko svake mjere. Vjerojatno su u kabinetima mislili da takvim 'izvješćima' svojim šefovima prave reklamu. No dali su im razloga za sram" - piše Dejan Pušenjak.