DE-MIROVNI SPORAZUM RDW 15.III.BEZ NATO-MRTVO SLOVO NJEMAČKI RADIO - RDW15. III. 1999.Bez NATO-ovih postrojba sporazum samo "mrtvo slovo na papiru", komentar Adelheid Feilcke-Tiemann. Sudeći prema jasnim izjavama proteklih dana, iz
Beograda se u Parizu ne može očekivati ništa pozitivnoga. Odlučnim odbijanjem ne samo NATO-ovih nego bilo kakvih postrojba na Kosovu, nestala je i posljednja nada za postizanje kompromisa s kontaktnom skupinom. Beograd pristaje samo na nenaoružane promatrače Organizacije za europsku sigurnost i suradnju. S obzirom na iskustva iz Bosne i Hercegovine i današnje stanje na Kosovu, to je zacijelo premalo. Bez razmještanja postrojba na Kosovu svaki sporazum ostaje mrtvo slovo na papiru. Godinu dana nakon početka ratnog sukoba, to je postalo jasno svim međunarodnim tijelima ovlaštenima za donošenje odluka.No ne samo Njemačka, već i Sjedinjene Države i druge članice NATO-a uvjetovale su sudjelovanje svojih vojnika u misiji na Kosovu prethodnim ratificiranjem mirovnog sporazuma. Dakle, i ako ne da svoj pristanak u Parizu, Beograd i dalje nije prisiljen mijenjati svoju politiku prema Kosovu. Baš naprotiv: na terenu se svaki dan učvršćuju nove polazne pozicije za pregovore na račun stanovništva
NJEMAČKI RADIO - RDW
15. III. 1999.
Bez NATO-ovih postrojba sporazum samo "mrtvo slovo na papiru",
komentar Adelheid Feilcke-Tiemann.
Sudeći prema jasnim izjavama proteklih dana, iz Beograda se u
Parizu ne može očekivati ništa pozitivnoga. Odlučnim odbijanjem ne
samo NATO-ovih nego bilo kakvih postrojba na Kosovu, nestala je i
posljednja nada za postizanje kompromisa s kontaktnom skupinom.
Beograd pristaje samo na nenaoružane promatrače Organizacije za
europsku sigurnost i suradnju. S obzirom na iskustva iz Bosne i
Hercegovine i današnje stanje na Kosovu, to je zacijelo premalo.
Bez razmještanja postrojba na Kosovu svaki sporazum ostaje mrtvo
slovo na papiru. Godinu dana nakon početka ratnog sukoba, to je
postalo jasno svim međunarodnim tijelima ovlaštenima za donošenje
odluka.
No ne samo Njemačka, već i Sjedinjene Države i druge članice NATO-a
uvjetovale su sudjelovanje svojih vojnika u misiji na Kosovu
prethodnim ratificiranjem mirovnog sporazuma. Dakle, i ako ne da
svoj pristanak u Parizu, Beograd i dalje nije prisiljen mijenjati
svoju politiku prema Kosovu. Baš naprotiv: na terenu se svaki dan
učvršćuju nove polazne pozicije za pregovore na račun stanovništva
na Kosovu, sela se ruše, ljudi se tjeraju u bijeg.
Pristankom kosovskih Albanaca, kontaktna skupina mora razviti novu
strategiju za postizanje mirnog rješenja. To se vjerojatno može
dogoditi samo odustajanjem od dosadašnjeg načela i prihvaćanjem
jugoslavenske isključive mjerodavnosti za Kosovo, kako to
zahtijeva Beograd. Planirano razmještanje vojnih postrojba,
kombinirano s političkim promatračima OESS-a i kontaktne skupine,
Beogradu bi i de facto oduzelo mogućnost posezanja za Kosovom. Time
bi bio stvoren medunarodni protektorat. U tom slučaju, svejedno
kakav bi politički identitet Kosovo imalo, ono bi bilo zaštićeno od
Beograda. To je politički ispravno i zato je tako i planirano. No,
upravo iz toga razloga Beograd vjerojatno neće dati svoj pristanak
sporazumu koji bi na posljetku značio gubitak Kosova.
Novi pregovori, nove odgode neće ništa promijeniti. Pregovarači
ovaj put imaju vremena najkasnije do petka kako bi riješili ovu
dilemu. A tijekom ovoga tjedna očekuje se i objavljivanje
obdukcijskog izvješća iz sela Račak. A ako ni to sredstvo za
pritisak na Beograd ne uspije iznuditi potpis na mirovni sporazum,
onda kontaktna skupina mora u rješavanje kosovske krize ipak
uključiti NATO.
(RDW)