VOA 15. III. SAD U SVIJETU

GLAS AMERIKE - VOA 15. III. 1999. Kakva je uloga Sjedinjenih Država na svjetskoj sceni raspravljalo se na skupovima u washingtonskim institutima Brookings i Cato. Izvješće Eda Warnera. "Kakve su vojne snage potrebne da bi Sjedinjene Države mogle igrati svoju ulogu u međunarodnim zbivanjima? O tim se pitanjima burno raspravlja, i to ne samo među Amerikancima već i među mnogim analitičarima u inozemstvu. O smjernicama američke vanjske politike govorilo se i na skupovima nedavno održanim u washingtonskom Institutima Brookings i Cato. Sjedinjene Države su se tijekom ovoga stoljeća tri puta sučelile s prijetnjama izvana - tijekom I. i II. svjetskog rata te za vrijeme hladnoga rata. Amerika je izišla iz sva tri rata na strani pobjednika - istaknuo je u Institutu Brookings bivši američki ministar obrane William Perry. = Danas, srećom, Sjedinjene Države nisu sučeljene ni s kakvom prijetnjom. Niti jedna zemlja na svijetu nema dovoljno jake konvencionalne vojne snage koje bi mogle biti izazov američkim snagama. Isto tako, niti jedna zemlja ne raspolaže nuklearnim potencijalom za napad na Sjedinjene Države, odnosno ako ima nuklearno oružje, ne pokazuje namjeru da napadne Sjedinjene Države" - smatra gospodin Perry. Međutim, kako je upozorio gospodin Perry, uvijek se mogu pojaviti nove prijetnje, a njima bi se trebalo, po njegovu mišljenju, suprotstaviti takozvanom 'preventivnom obranom'. Preventivna obrana pojam je koji je gospodin Perry upotrijebio i za naslov nove knjige koju je napisao u suradnji s Ashtonom Carterom, također bivšim dužnosnikom Pentagona. U svojem izlaganju u Institutu Brookings, gospodin Perry je upozorio na neke moguće prijetnje Sjedinjenim Državama. = Što ukoliko se situacija u Rusiji tijekom sljedećih desetak godina razvije kako se razvila u Njemačkoj u tridesetim godinama? Što ukoliko Kina krene putem predratnog Japana? Što ako teroristi i države koje ih potpomažu nabave nuklearno oružje? Postavljajući ova pitanja, želim samo naglasiti da je primarni cilj naše strategije spriječiti pojavljivanje takvih prijetnji. S druge strane, ima i onih, koji smatraju da američka vanjska politika sama potiče pojavljivanje takvih prijetnja. U nedavnom je intervjuu bivši predsjednik Sovjetskog Saveza Mihael Gorbačov usporedio proširenje NATO saveza s versailleskim Mirovnim ugovorom, koji je, na kraju I. svjetskog rata ponizio Njemačku i pomogao Hitlerovu usponu u njemačkoj politici. Gospodin Gorbačov je izjavio da se osjeća izdanim, s obzirom da je Zapad obećao da neće pokušati izvući geopolitičku korist od raspada Sovjetskog Saveza. Slične riječi mogle su se čuti i tijekom debate u američkom Kongresu o slanju američkih snaga na Kosovo. U posljednjih šest godina, američke se snage upućuju u bilo koji dio svijeta, u bilo kakvu misiju - izjavio je republikanski kongresmen Tom Delay, dodavši - NATO počinje nalikovati na kakvu imperijalističku vojsku, gladnu moći. William Perry smatra da bi, u okviru njegove strategije preventivne obrane, američke snage morale i dalje ostati vojno prisutne na Srednjem istoku, jer je to u interesu Sjedinjenih Država. Ted Carpenter, direktor Odsjeka za vanjskopolitičke studije na Institutu Cato, ne slaže se s gospodinom Perryjem. Na skupu održanom u njegovu Institutu, gospodin Carpenter je izjavio da bi Sjedinjene Države trebale smanjiti broj svojih vojnika u Perzijskom zaljevu te da bi održavanje mira u tom području trebalo prepustiti regionalnim silama. = Ne smijemo više polaziti od pretpostavke da Sjedinjene Države moraju igrati ulogu policajca u svakoj krizi u bilo kojem dijelu svijeta, da samo Sjedinjene Države mogu riješiti probleme i sačuvati stabilnost u svijetu. Međutim, kako je istaknuo John Bolton, bivši visoki dužnosnik State Departmenta, nesposobnost Sjedinjenih Država da riješe problematičnu situaciju u Iraku mogla bi potaknuti na akciju agresivne elemente u drugim dijelovima svijeta. = Sadam Husein ne samo da predstavlja prijetnju sigurnosti u Perzijskom zaljevu, već služi kao model mnogim čelnicima, koji su neprijateljski nastrojeni prema Sjedinjenim Državama. Čelnicima u Pekingu, Beogradu, Havani i Pjongjangu, naše nesnalaženje u rješavanju problema Sadama Huseina, može poslužiti kao vrlo zanimljiva poruka. Edward Peck, bivši dužnosnik američkog veleposlanstva u Iraku, istaknuo je, međutim, da se druge zemlje često žale da Sjedinjene Države zloupotrebljavaju svoju moć protiv Sadama Huseina. Prema njegovu mišljenju, nitko nije dao pravo Sjedinjenim Državama da odlučuju tko će vladati Irakom. Moć, rekao je on, kvari, a globalna moć izaziva probleme na globalnoj razini, rekao je veleposlanik Peck, dodajući da Sadam Husein zapravo ne predstavlja prijetnju za Sjedinjene Države, koje i tako često pregovaraju s raznim za njih neprihvatljivim čelnicima u interesu mira. Možda bi, zaključio je veleposlanik Peck, isti pristup - u okviru preventivne obrane - trebalo pokušati i sa Sadamom Huseinom. (VOA)