US-OSTAVKE-Parlament US WP15. III. LAFONTAINE SJEDINJENE DRŽAVETHE WASHINGTON POST15. III. 1999.Još jedna žrtva na lijevoj strani"Trenutačno dobrim dijelom zapadne Europe vladaju političke stranke ljevice, što je velika promjena od
dana gđe Thatcher i g. Kohla. No nije jasno koliko su zapravo te ljevičarske stranke orijentirane lijevo. Britanski premijer Tony Blair slijedio je vodstvo predsjednika Clintona u odvraćanju svoje laburističke stranke od njezine sindikalne baze i usmjeravanju prema pragmatičnom centrizmu. Sad je Njemačka odlučila slijediti isti put, nakon ostavke ministra financija Oskara Lafontainea, koji je kao vođa vladajuće socijaldemokratske stranke bio glavna sila koja je vladu vukla ulijevo.Implikacije svega toga šire su od slučaja Njemačke pa čak i Europe. Nakon sloma Sovjetskog Saveza, politički su teoretičari brzo objavili pobjedu gospodarstva slobodnog tržišta i politike desnog krila. Zatim je financijski slom koji je započeo u Aziji i proširio se kroz Rusiju prema Brazilu potaknuo preispitivanje te raširene mudrosti. Možda je ideologija slobodnog tržišta otišla predaleko, govorili su stručnjaci; možda je vrijeme za ponovno ocjenjivanje
SJEDINJENE DRŽAVE
THE WASHINGTON POST
15. III. 1999.
Još jedna žrtva na lijevoj strani
"Trenutačno dobrim dijelom zapadne Europe vladaju političke
stranke ljevice, što je velika promjena od dana gđe Thatcher i g.
Kohla. No nije jasno koliko su zapravo te ljevičarske stranke
orijentirane lijevo. Britanski premijer Tony Blair slijedio je
vodstvo predsjednika Clintona u odvraćanju svoje laburističke
stranke od njezine sindikalne baze i usmjeravanju prema
pragmatičnom centrizmu. Sad je Njemačka odlučila slijediti isti
put, nakon ostavke ministra financija Oskara Lafontainea, koji je
kao vođa vladajuće socijaldemokratske stranke bio glavna sila koja
je vladu vukla ulijevo.
Implikacije svega toga šire su od slučaja Njemačke pa čak i Europe.
Nakon sloma Sovjetskog Saveza, politički su teoretičari brzo
objavili pobjedu gospodarstva slobodnog tržišta i politike desnog
krila. Zatim je financijski slom koji je započeo u Aziji i proširio
se kroz Rusiju prema Brazilu potaknuo preispitivanje te raširene
mudrosti. Možda je ideologija slobodnog tržišta otišla predaleko,
govorili su stručnjaci; možda je vrijeme za ponovno ocjenjivanje
vjere u otvorena tržišta kapitala i minimalnu intervenciju vlada.
To možda još vrijedi, no ostavka g. Lafontainea na jedan način
pokazuje ograničenja svakog pojedinačnog političara ili
pojedinačne zemlje, u pokušaju obuzdavanja plime globalnog
kapitalizma. Kao ministar financija, on je želio podići poreze na
industriju u sklopu 'socijalno pravedne' porezne reforme koja bi
također smanjila poreze za radnike. On se odupro svakoj reformi
velikodušnih njemačkih programa socijalne skrbi. Rezultati su bili
nezadovoljavajući. Neki su poslovi zaprijetili da će posve
napustiti Njemačku. Malo ih je bilo spremno ulagati. Visoka stopa
nezaposlenosti u Njemačkoj nije se smanjila, a gospodarstvo je
počelo doživljavati pad. Financijska tržišta razveselila je vijest
o njegovu odlasku.
Sve veća moć premještanja kapitala preko granica u najprikladniju
okolinu može na mnoge načine potaknuti proizvodnost, djelotvornost
i prosperitet. No to izaziva i brige; između ostalog, ima dosta
dokaza da se tako promiče nejednakost između bogatih i siromašnih.
Desnicu to uglavnom ne brine. Stara je ljevica uznemirena ali ne
nudi rješenja. Kancelar Gerhard Schroeder sad se priključuje g.
Blairu i g. Clintonu s prigodom da pokaže ima li nova ljevica,
centrističko-pragmatična ljevica trećeg puta, ikakvih boljih
zamisli.
Sjedinjene Države nisu tek teoretski zainteresirane za europski
uspjeh ili neuspjeh u promicanju rasta. Zasad, izvanredno američko
gospodarstvo pomaže u suzbijanju globalne recesije dok zemlje u
razvoju trpe. No bez više japanske i europske pomoći, rast uvoza u
Sjedinjene Države mogao bi postati nepodnošljiv, barem u
političkom smislu. Pritisak g. Lafontainea na europsku središnju
banku sa zahtjevom za smanjenje kamatnih stopa izazvao je otpor i
potkopao euro. No zamisao da bi Europa trebala potaknuti potražnju
nije neuvjerljiva", zaključuje list u uvodniku.