US IHT 15.III.DEMOKRACIJA-GOSPODARSTVO

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 15. III. 1999. Da, narodi širom svijeta trebaju demokraciju Stephen S. Rosenfeld piše o problemu povezanosti demokracije i gospodarskog razvoja, pitanju kojim se bavio indijski nobelovac, ekonomist Amartya Sen. "(...)G. Sen kaže da pregled 'svih usporednih studija zajedno' govori da nema povezanosti između gospodarskog rasta i demokracije u bilo kojem smjeru. (...) 'Silni dokazi' pokazuju da rast stvara prijateljskija gospodarska klima, a ne stroži politički sustav. Demokracija potpomaže gospodarske koristi. G. Sen bilježi 'iznimnu činjenicu' da se u svjetskoj povijesti opće gladi, nikakva znatna glad nije dogodila nijednoj neovisnoj i demokratskoj zemlji s razmjerno slobodnim tiskom. Velike gladi pogađaju zemlje s diktatorskim ili tuđim režimima. Diktatorske: Sovjetski Savez tridesetih, Kina od 1958. do 1961. (30 milijuna mrtvih) i dva sadašnja slučaja, Sjeverna Koreja i Sudan. Tuđi režimi: Irska i Indija pod britanskom vladavinom. U međuvremenu, čak su i najsiromašnije demokratske zemlje izbjegle glad koja im je prijetila. Razlika je u tomu što demokratske zemlje imaju zainteresiranu vladu koja je kadra intervenirati da bi ublažila glad. Indija je pod britanskom vladavinom, sve do uspostave neovisnosti, doživljavala glad. S uspostavom višestranačke demokracije i slobodnoga tiska, one su nestale. Ono što g. Sen naziva 'zaštitnom moći demokracije' poštedjelo je mnoge zemlje 'neugodnosti vezanih uz nedemokratsko upravljanje'. Obrazac se širi na trenutne azijske nevolje. G. Sen vjeruje da su financijske krize u Južnoj Koreji, Tajlandu i Indoneziji prisno povezane s nedostatkom transparentnosti, manjkom sudjelovanja javnosti u financijskim dogovorima. (...) Što se tiče kulturnih razlika, obično se tvrdi da Azijci tradicionalno više cijene disciplinu od političke slobode. G. Sen to ne prihvaća. (...) Njegov zaključak: 'Monolitno tumačenje da su azijske vrijednosti neprijateljski raspoložene prema demokraciji i političkim pravima ne trpi kritičko promatranje.' Takvo tumačenje stiže od političara, ne znanstvenika. 'Odbaciti vjerodostojnost demokracije kao univerzalne vrijednosti, na temelju postojanja nekih azijskih djela o disciplini i redu, bilo bi isto kao i odbijanje vjerodostojnosti demokracije... na temelju Platonovih djela.' Mnoge vrijednosti demokracije, zaključuje g. Sen, 'nisu regionalne' po svom značaju. 'Niti je zagovaranje discipline i reda u sukobu sa slobodom i demokracijom. Heterogenost vrijednosti izgleda obilježava većinu, možda sve, glavne kulture. Kulturni argument ne isključuje, niti duboko sapinje, odluke koje možemo donijeti danas.' (...) Razboritost ovog čovjeka ističe glavnu zamisao: demokracija je univerzalna."