US IHT 14. III. LAFONTAINE

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 14. III. 1999. Njemačka se suočava s nesigurnim putem u modernizaciju "Koliko je god tržištima drago zbog odlaska g. Lafontainea, taj događaj nije siguran znak da Njemačka iskače iz svoje gospodarske kolotečine, a ne govori ni o dubokoj promjeni u smjeru kojim zemlja ide", piše John Vinocur. "Njemački ministar financija napustio je politiku kao prezreni simbol zastarjele gospodarske politike utemeljene na mješavini vladinog nadzora nad gospodarstvom i planiranjem, zamisli o potražnji koju stvara vlada i spremnosti da se poslovnom svijetu naplati dodatan trošak održavanja velikodušnoga njemačkog sustava socijalne skrbi. U manje od pet mjeseci Lafontaine je razljutio središnje bankare, razbijesnio poduzetnike, izgubio povjerenje tržišta, gledao kako se planovi rasta smanjuju a nezaposlenost penje iznad 11% - no sve do samoga svršetka kancelar Schroeder nikad ga nije izazvao. Sad će se, kažu pretpostavke, g. Schroeder željeti odmaknuti od svog zloglasnog početka i krenuti prema centru, okrećući se od lijevoga puta g. Lafontainea. Gledano u povoljnom svjetlu, sadašnje kancelarove okolnosti uključuju rijedak dar da se počne iznova, minus ograničenja koja su mu nametnuta kad je preuzeo ured prošle godine - zbog nazočnosti svoga ministra financija i predsjednika socijaldemokratske stranke. No oštrije gledište kaže da je poraz g. Lafontainea i poraz g. Schroedera, te da se kancelar (budu li nakon reorganizacije uz njega nade onih Nijemaca koji žele gospodarsku reformu) suočava s budućnošću u politički nestabilnim okolnostima i bez ičega nalik na jasan plan djelovanja. (...) Među praktičnim problemima pred g. Schroederom stoji hvatanje u koštac s činjenicom da je govorio o centrizmu i gospodarskoj obnovi Njemačke, no nije učinio ništa opipljivo da se udalji od Lafontaineova pristupa koji vraća u sedamdesete. A ništa ne jamči da hoće. Nakon promatranja kancelarovih prvih sto dana na vlasti, Horst Siebel, jedan od petorice takozvanih mudraca koji savjetuju vladu u području gospodarstva, izjavio je: 'Vjerujem da Njemačka, poput Japana, gubi svoju sposobnost rješavanja problema. Tako je bilo i za prethodne vlade. Postoji naklonost prema održavanju statusa quo, što koči prilagodbu globaliziranom gospodarstvu.' Zapravo, g. Schroeder se u izborima borio tražeći glasove s centra, nazivajući se modernim glasom Nove sredine, i zatim skrećući ulijevo u posljednja tri tjedna prije glasovanja u rujnu. (...) Što se tiče Europe, kancelar je podupro Lafontaineov poziv na porezno usklađivanje koje bi kažnjavalo one zemlje Europske unije koje imaju djelotvornije porezne režime. Također je podupro Lafontainove pokušaje zaustavljanja 'socijalnog dumpinga' u EU, što je u biti pokušaj da se od zemalja s manje tegobnim režimima socijalne skrbi zatraži da svoje socijalne troškove podignu na njemačku razinu. G. Schroeder je Njemačkoj vratio tri mjere kršćanskih demokrata koje su nišanile na visoke troškove rada i zapreke zapošljavanju, zapravo obnavljajući status quo proteklih 30 godina. Osim pitanja na koji bi način mogao poništiti novi porezni zakon koji poslovni svijet smatra tako nepoticajnim, u srcu pitanja oživljavanja njemačkoga gospodarstva, s kojim se g. Schroeder suočava, nalazi se fleksibilnost tržišta rada, preuzimanje rizika, i proračun za socijalnu skrb. Sve su to područja u kojima je kancelar djelovao da poništi plahe reforme svojih prethodnika. Kretanje prema dubokoj strukturalnoj promjeni činilo bi se gotovo protuprirodnim korakom za kancelara, jer drugi političari njegovu popularnost u ispitivanjima javnog mnijenja povezuju s njegovim ponovnim uspostavljanjem statusa quo o tim pitanjima. Što bi tad bili središnji elementi novog centrizma g. Schroedera? Nikad izdašan u pojedinostima, g. Schroeder je za vrijeme svoje izborne kampanje uspijevao izbjeći svaku jasnu izjavu o pitanju kako namjerava podići Njemačku s njezina 24. mjesta na ljestvici globalne konkurentnosti Svjetskog gospodarskog foruma, ili poboljšati prosječni povrat na ulaganja kompanija s 12% na američki stupanj od 20%. Osim njegove neodređenosti, i najdublje sklonosti socijaldemokratske stranke stoje na putu svakoj dubljoj korekciji smjera prema centru. Preuzimanje nadzora nad strankom g. Schroederu daje dosta jači utjecaj na njezina stajališta, ali teško da se može usporediti s Blairovim vođenjem britanske laburističke stranke. Tamo je g. Blair preuzeo nadzor u oporbi i oblikovao laburiste tijekom nekoliko godina kako bi se uklopili u njegovo modernizirano gledište na poslovni svijet i gospodarstvo. U Njemačkoj g. Schroeder mora upravljati strankom čija su uvjerenja bliska onom g. Lafontainea, i koja je g. Schroedera poduprla kao kandidata za kancelara uvelike na temelju uvjerenja da će bivši ministar financija služiti kao njegov ideološki jamac i unutar vlade i u socijaldemokratskoj stranci. G. Schroederu bi njegova vlastita stranka mogla biti veći problem od zelenih, koji su oslabili nakon izbora te žele zadržati vlast kao koalicijski partner socijaldemokrata. Primjerice, predsjednica ogranka mladeži socijaldemokrata, osoba izrazito ljevičarskog raspoloženja, izjavila je u petak da nije zadovoljna Schroederovim preuzimanjem predsjedničkog položaja. G. Schroeder bi, teoretski, mogao promijeniti saveznice, i bez prevelikog političkog preokreta staviti slobodne demokrate na mjesto zelenih. No kriza ili pobuna u njegovoj vlastitoj stranci, poput one što je razorila socijaldemokrate kancelara Helmuta Schmidta 1982., mogla bi srušiti njegovu vladu. Dok se tržištima i trgovcima stranom valutom svidio odlazak g. Lafontainea, zbog pretpostavke da bi to moglo biti dobro za euro i ulaganja u Njemačkoj, njihova je budućnost tijekom sljedećih mjeseci daleko od sigurne. Razdoblje nemira specifično povezano sa stilom g. Lafontainea čini se gotovim, ali ništa sa sigurnošću ne govori što će ga zamijeniti."