IT AVVENIRE 12. III.- HUNTIGTON O SAD-U

ITALIJA AVVENIRE 12. III. 1999. SAD, umrijeti od oholosti "Usamljena i arogantna supersila, predodređena da se nađe u nevoljama ne bude li se znala prilagoditi multipolarnom svijetu koji se rađa iz pepela hladnoga rata. Tako apostrofirati SAD neće svatko. Pa ipak je to učinio harvardski profesor Samuel Huntigton, u članku objavljenom u listu 'Foreign Affairs' koji je već obišao svijet. Članak, koji je odmah postao 'obaveznom literaturom' u akademskim i političkim krugovima, izišao je zajedno s člankom Freda Bergstena koji upozorava na mogući sukob između eura i dolara, a slijedi ga napis Garryja Willsa naslovljen 'Nasilnik slobodnoga svijeta', koji Washington optužuje ne samo da gazi druge države, već i da samim Amerikancima niječe pravo da se upoznaju i ocijene vanjsku politiku svoje zemlje. Praktički kompletni dosje, koje u cijelosti u pitanje dovodi ulogu Sjedinjenih Država.(...) 'Za sada', kaže Huntington smiješeći se, 'primio sam samo pozitivne odgovore na moj članak. No pretpostavljam da će doći i kritike, jer je glavni problem Sjedinjenih Država upravo kulturalni'. - Pokušajmo onda sabrati te vaše teze, koje izazivaju skandal u određenim krugovima, a u drugim se primaju kao nužno zvono na uzbunu. = To je vrlo jednostavno. Nakon kraja hladnoga rata, Sjedinjene Države su sebe uvjerile da žive u unipolarnom svijetu sličnom onome carskoga Rima. Ostale su na terenu kao jedina supersila, pa su zato mogle vršiti pritiske na protivnike i saveznike kako bi ih nagnale da se ponašaju prema američkim interesima. - Vi iznosite popis tih arogantnih ponašanja, koja idu od samostalnog rata u Iraku posljednjih mjeseci, sve do iskorištavanja Međunarodnoga monetarnog fonda i Svjetske banke za promicanje gospodarskih interesa američkih tvrtka. No nije li normalno, za svaku zemlju, iskoristiti vlastitu snagu u svrhu postizanja svojih ciljeva? = Jasno da je normalno. Washington međutim nije shvatio da takvim ponašanjem ide protiv vlastitih interesa, jer svijet nije unipolaran. Bio je to nekoliko godina, odmah po padu SSSR-a, no već je postao uni-multipolaran. - Što to znači? = Znači da su Sjedinjene Države jedina preostala supersila, no kraj hladnog rata različitim je regijama u svijetu dao slobodu da se vrate tome da se samostalno bave svojim lokalnim interesima. Na taj su se način počele pojavljivati razne regionalne sile, kao što je, oko francusko-njemačkog kondominija Europska unija, Rusija u Euroaziji, Kina i Japan na dalekom istoku, Indija u južnoj Aziji, Iran u jugozapadnoj Aziji, Brazil u Južnoj Americi, Južna Afrika i Nigerija u Africi. Te veće sile, uz neke regionalne takmace, kao što je Ukrajina Rusiji, Pakistan Indiji, ili Argentina Brazilu, žele upravljati svojim područjem utjecaja, i ne prihvaćaju primanje zapovijedi od Sjedinjenih Država. Zato, ako Washington zadrži arogantna ponašanja o kojima smo prije govorili, postići će samo to da će se izolirati, svađati se sa svojim saveznicima i izgubiti svoju moć utjecaja. Uni-multipolarni sustav, osim toga, samo je prijelazni. Svijet se jasno kreće prema jednoj multipolarnoj ravnoteži, u kojoj će Amerika izgubiti svoju sadašnju premoć, i ako se danas ne počne prilagođavati, pretrpjet će teške posljedice. - Postoji li rizik da će se te regionalne sile udružiti, kako bi izvele izravni napad na srce interesa Washingtona? = Za sada prava protuamerička koalicija još nije rođena, no ako Sjedinjene Države ne promijene ponašanje, ubrzo će se pojaviti i više njih. Ne vjerujem da će te koalicije ići dotle da izazovu rat protiv Amerike, no u naše doba nije potreban otvoreni rat da bi se izazvale velike štete životu jedne zemlje ili regije. - Što Washington treba učiniti da izbjegne te nevolje? = Prihvatiti novu stvarnost i odreći se sna o unipolarnom hegemonu. U praksi treba njegovati saveze, početi dijeliti odgovornosti. To ne bi bio povratak izolacionizmu, već inteligentno iskorištavanje panorame koju je stvorilo globalno gospodarstvo. Prirodno, kao što sam kazao u 'Sukobu civilizacija', savezi i suradnje bit će lakše ostvarivi između regija koje posjeduju kulturalne afinitete. No kako bilo, potrebno ih je graditi, jer nema alternative. - Pa ipak epizode kao što je oslobađanje pilota umiješanog u tragediju u Cavaleseu, ili razlike kao što je ona između Francuske i Sjedinjenih Dražava glede Iraka, pokazuju da se i unutar srodnih kultura mogu roditi ozbiljne suprotnosti. = To je istina, jer unutar samih regija postoje suparništva, između većih sila i ostalih zemalja. No ta dvostruka podjela, na regionalnoj, a potom i na lokalnoj razini, samo potvrđuje nemogućnost da jedna supersila nadzire čitav svijet i da ga vrti po svojoj volji. Umjesto toga, sa savezima i podjelama odgovornosti postaje moguće štititi barem vlastite izravne interese. - No na kulturalnom planu Amerikanci nisu spremni na tu promjenu? = Apsolutno ne. O tome raspravljamo. - (...)Tko će u multipolarnom svijetu jamčiti za red? = Za to se moraju pobrinuti razne regionalne sile, kao što su Rusija, Kina, Europska unija, Indija, Brazil i, također, Sjedinjene Države. Instrument koji bi se mogao primijeniti mogao bi biti UN, ili neka druga struktura. Te će sile, ipak, imati jasan i izravan utjecaj na svoju regiju, te stoga i mogućnost da je stabiliziraju. Onda bi dijalog između sa silama drugih regija trebao spriječiti neslaganja i pomoći redu na svjetskoj razini. To je složeni sustav kulturalnih različitosti, koje omogućuju nerazumijavanja, no u sadašnjem je stanju jedini moguć." Razgovor je vodio Paolo Mastrolilli.