BEJRUT, 13. ožujka (Hina/AFP) - Dvadeset i jednu godinu nakon što je Izrael prvi puta napao Libanon, ta je zemlja danas posljednja otvorena bojišnica u izraelsko-arapskim sukobima.
BEJRUT, 13. ožujka (Hina/AFP) - Dvadeset i jednu godinu nakon što je
Izrael prvi puta napao Libanon, ta je zemlja danas posljednja
otvorena bojišnica u izraelsko-arapskim sukobima.#L#
U nedjelju će Libanon obilježiti izraelsku invaziju 1978. koja je
označila početak niza oružanih napada i vojnih upada na njezin
teritorij. Još se uvijek 8 posto libanonskog teritorija nalazi pod
izraelskom okupacijom.
Ta mala arapska zemlja na istoku Mediterana i dalje uporno traži
bezuvjetno povlačenje Izraela s 850 kvadratnih kilometra koje je
izraelska vojska okupirala na jugu zemlju.
Istodobno sve veći gubici izraelske vojske koje joj nanosi
libanonski otpor, naročito šiitski Hezbolah kojeg podržavaju Iran
i Sirija, izazivaju u Izraelu burne rasprave o smislu održavanja
izraelskih vojnika na jugu Libanona.
Danas se "libanonski slučaj" nalazi u središtu predizborne
kampanje u Izraelu, pogotovo nakon što je u manje od tjedan dana u
operacijama Hezbolaha u južnom Libanonu poginulo sedam izraelskih
vojnika, među kojima i jedan general.
Izraelski premijer Benjamin Netayahu i njegov najveći suparnik iz
Radničke stranke Ehud Barak javno su razmatrali povlačenje
izraelske vojske iz Libanona. Od 1978. u južnom Libanonu izraelska
je vojska ukupno izgubila više od 1.200 vojnika.
Libanon, koji budno prati razvoj događaja u Izraelu, ne pokazuje
veliku dozu optimizma u vezi izraelskih obećanja o povlačenju iz
njihove zemlje. Libanonci smatraju da se radi samo o predizbornim
"manevrima".
Izrael je 14. ožujka 1978. pokrenuo prvu ofenzivu velikih razmjera
u Libanonu, nazvanu "operacija Litani", kako bi se zaštitio
sjeverni dio Izraela od djelovanja boraca Palestinske
oslobodilačke organizacije (PLO).
Usprkos rezoluciji 425 Vijeća sigurnosti UN-a koja predviđa
"trenutačno" povlačenje izraelskih vojnika, Izrael i dalje drži
pod okupacijom južni dio Libanona opravdavajući to sigurnosnim
razlozima.
Izraelska vojska (Tsahal) napala je 1982. Libanon u okviru
operacije "Mir za Galileju". Te je godine izraelska vojska
okupirala Bejrut, a u Libanonu je tada bijesnio građanski rat (od
1975.-1990.). To je bilo prvi puta u povijesti da je izraelska
vojska okupirala glavni grad jedne arapske zemlje.
Pripadnici šiitskog Hezbolaha, zamijenili su palestinske borce,
istjerane 1982. iz Libanona i pokrenuli anti-izraelsku borbu.
Hezbolah, odgovarajući na napade na civilno libanonsko
stanovništvo na jugu zemlje, ispaljuje rakete tipa Kaćuša na sjever
Izraela.
I nakon pokretanja mirovnog sporazuma u Madridu 1991., nakon čega
su uslijedili sporazumi između Izraela, Palestinaca i Jordana
1993. i 1994., jug Libanona ostaje poprište sukoba u kojem su
suprotstavljene strane Sirija, Izrael i Iran.
U travnju 1996., izraelska je vojska pokrenula operaciju "Grožđe
bijesa" protiv Hezbolaha. U toj je operaciji poginulo 175 osoba -
uglavnom civila, a najveći broj poginulih bile su izbjeglice koje
su se nalazile u izbjegličkim logorima.
Iako je Netanyahu obećao da će povući svoje vojnike i prihvatiti
rezoluciju 425, on i dalje odbija izvršiti unilateralno povlačenje
a da prije toga od libanonske vlade ne dobije garancije da neće biti
novih napada na Izrael s juga Libanona.
Libanon i Sirija, koja ima oko 35.000 svojih vojnika u Libanonu,
odbili su zahtjeve Izraela te inzistiraju na potrebi primjene
rezolucije 425.
(Hina) nab sd