RDW 11. III OSTAVKA LAFONTAINA

NJEMAČKI RADIO - RDW 11. III. 1999. Oskar Lafontaine podnio je ostavku na mjesto ministra financija i predsjednika stranke! Komentar Volkera Wagenera: Oskar Lafontaine je podnio ostavku - i to i na mjesto ministra financija i na mjesto predsjednika stranke. Je li to tek normalan čin parlamentarne demokracije? - U ovom slučaju - ne! Još niti pola godine nije crveno-zelena koalicija na vlasti, a već dolazi do raspada sustava. Lafontaine nije bio tek jedan od ministara u vladi. On je bio glava SPD-a. On, doduše, nije bio taj koji je dobio izbore, to je bez sumnje bio Gerhard Schroeder, koji je u pravom smislu riječi znao prodati politiku koja se nalazi negdje između socijaldemokratskih vrijednosti i još ne potpuno definiranog modernizma. Lafontaine je, međutim, bio taj koji je pridobio većinu. On je kanalizirao unutarnji otpor koji se stvorio u stranci prema populističkom političaru Schroederu i stvorio cjelinu pod mottom: 'Promjena na vlasti - sada!' Nakon 16 godina vladavine Kohla uspjelo je socijaldemokratima pridobititi konzervativnu većinu u zemlji, a recept za to nije bio neproblematičan. Schroeder je bio 'frontman', koji je naišao na odobravanje u gospodarskim krugovima i koji se odlično snalazio u medijima. Lafontaine je predstavljao simbol socijaldemokratske tradicije. On je organizirao stranku kao zatvorenu cjelinu, što je prije bio veliki problem SPD-a. Njegova ostavka dokazuje da je eksperiment dvostrukoga vrha doživio još jedan neuspjeh. To je već bio slučaj s predsjednikom Willyjem Brandtom, koji je ovisio o predsjedniku stranke Helmutu Schmidtu. Dvije vrlo karizmatične osobe predstavljale su zapreku jedan drugome - to se sada ponovilo s osovinom Schroeder/Lafontaine. Od samog početka postojala je greška u sustavu nove Vlade. Gotovo ništa nije uspijevalo. Krupni zalogaji, kao što su napuštanje nuklearne energije i dvostruko državljanstvo, nailazili su na otpor i u parlamentu i u samoj koaliciji, pa su na kraju ostale još samo dvije razvodnjene male reforme. I stil vladavine bio je stalna tema u medijima. Nedostatak dogovora u kabinetu kao i prepirke oko političkoga pravca koje su iznošene u javnost nanosili su znatne štete novoj Vladi. Mnogo toga je smetalo režiseru Lafontaineu, koji je postao poznat kao kruti organizator Socijaldemokratske stranke te uživao ugled. On je otvoreno govorio o nekim pojavama koje nisu bile po njegovu ukusu, no sada znamo da je frustracija i ogorčenost pogrešnim početkom Crveno-zelene koalicije bila mnogo veća nego što se pretpostavljalo. Predsjedanje Vladom za Schroedera bi sada trebalo biti jednostavnije, kad istodobno s Lafontaineom ne bi bila izgubljena i njegova baza u straci. Za ono što sada dolazi, sve mogućnosti su otvorene. Nova vlada ima samo jednu jedinu priliku kako bi se dokazala: ona mora odmah ponovno uspostaviti više discipline, inače će novost "crveno-zeleno" na saveznoj razini vrlo brzo nestati. (RDW)