FR LIBERATION 11.3.RASPRAVE O RATU

FRANCUSKA LIBERATION 11. III. 1999. Rat je mrtav "Vojna sila više nije što je nekad bila. Od Kosova do Iraka preko Libanona, prijetnje, zračni napadi, nazočnost snaga na terenu, poput izraelskih u južnom Libanonu, ni u kojem slučaju ne jamče uspjeh. Jedina je iznimka, ako uopće jest, Etiopija koja je pobijedila u bici kod Badmea, šaljući svoje pješake, skupinu za skupinom, u juriš na eritrejsku obranu koja se brzo slomila. Ta starinska, ili bolje rečeno zastarjela bitka, vrlo dobro ističe tu novu činjenicu u odnosima među državama: rat umire, 'rat je mrtav'! U Rambouilletu smo vidjeli da je prijetnja silom nedjelotvorna. SAD je tri puta u trinaest mjeseci namjeravao primijeniti najdjelotvornije i najtočnije zračno oružje i laserom vođene bombe protiv srpskih položaja, pače i položaja OVK-a. Da stanje na Kosovu nije tako teško, prijetnje gospođe Albright dočekali bismo gromoglasnim smijehom. Sva vojna sila svijeta u rukama države koja pedeset godina primjenjuje zračne napade, njezino najdraže oružje, očito nema uspjeha pred malim balkanskim diktatorom. Miloševiću bi čak odgovaralo da pretrpi nekoliko udara, da izgubi nešto ljudi i opreme. Sveobuhvatni i dugotrajni napadi na Srbiju, naočigled međunarodne zajednice, nisu mogući jer bi bili politički razorni i, dakle, neodrživi za izvršitelja kazne. A da i ne spominjemo Kosovare! Nikakvo očitovanje sile ne može im nauditi jer se partizane ne bombardira i jer svaka bomba i svaki ubijeni još više jačaju one koji su na nišanu. Same zapovijedi iz Rambouilleta uzdigle su ovaj mali narod i njegove izaslanike. Oduprijeti se vojnim prijetnjama američke 'supersile' korisna je igra koju svaki pobunjenik može igrati. Dovoljno je da se pozove na glasovitu političku volju koja toliko nedostaje našim demokracijama. U Iraku više nije vrijeme za prijetnje. Nakon operacije Pustinjska lisica iz mjeseca prosinca koja je izgledala poput velike predstave, a nije imala nikakva rezultata, zrakoplovi američkih zračnih snaga uz nekoliko britanskih, vode rat iscrpljivanjem. Od prosinca, gotovo se svakodnevno izbacuje 86 bomba s laserskim navođenjem. U početku je bila riječ o tomu da se uništi sve u svezi sa zračnom obranom. Dvaput nakon 26. siječnja, drugi put koncem veljače, predsjednik Clinton je proširio pravila upletanja koja ni prije toga nisu baš jako obvezivala. Američki letači ubuduće imaju pravo da napadnu svakojake ciljeve, raketne sustave zemlja-more, predajnike, zapovjedna mjesta... Koji je povod za takav ratnički juriš? To što Sadam ne dopušta da ga prelijeću i da njegovi vojnici uzalud odgovaraju u smjeru zvijezda, njegov očit prijezir prema sankcijama i njegov naslov 'zločestoga' koji se ipso facto lijepi i čitavom njegovu narodu. (...) Rat se promijenio. Jučer je bio međunarodni, danas je građanski, i uglavnom pogađa nepokretne države. 'Jaka nas država uništava, a u slaboj stradamo', uzviknuo je Paul Valery. Ipak, jaka država ne treba tako olako primjenjivati vojne mjere (...). Jaka država treba svoje udarce sačuvati za smutljivce na međunarodnoj razini. Lako je reći, ali teško učiniti, reći će netko. Svakako! Kako god bilo, pametno oružje u kojemu je SAD neprijeporan prvak, još nije toliko istančano da oslobodi narod od zločinačkih čelnika, niti da slabe države pretvori u valjane demokratske ustroje. 'Miris svijeta se promijenio', napisao je George Duhamel. Istina je. Treba naučiti drugačije disati", u rubrici 'Rasprave' piše Jean-Louis Dufour, glavni urednik časopisa 'Obrana' (najnovija knjiga 'Međunarodne krize od Pekinga 1900. do Sarajeva 1995.').