FR-LIBERATION 10.3. AFP

FRANCUSKA LIBERATION 10. III. 1999. AFP: predsjednik izvučen s teškom mukom Olivier Costemalle piše o izboru Erica Giuilyja (47 godina)za novog predsjednika Francuske novinske agencije (AFP): "Trebalo je dakle više od mjesec dana pregovora i jedan poludnevni štrajk da bi treća po veličini svjetska agencija dobila novog predsjednika. Ona još nije prihvatila proračun za 1999., iako je on prema statutu trebao biti izglasan u studenome prošle godine. Nakon neuspjeha u donošenju zakona o radiju i televiziji, afera s AFP-om oslikava tapkanje vlasti u mraku, na osjetljivu polju glasila. No čini se da je scenarij bio unaprijed poznat. Prošloga je ljeta ministarstvo financija, želeći se riješiti Jeana Miota (bivši predsjednik AFP-a, op. prev.), koji je bio imenovan 1996. na zahtjev Jacquesa Chiraca, provelo strogu obračunsku reviziju uprave bivšeg zaštitnika skupine Hersant. Bilo je to šest mjeseci prije kraja njegova mandata. U načelu je to dovoljan rok za polaganu pripremu nasljednika. No sudar ambicija i samoljublja, uz poneku nespretnost, izazvao je neuspjeh pothvata. Jer AFP nije tvrtka kao druge. Upravljanje AFP-om, koji je uređen na temelju neodređenog statuta iz 1957., provodi se sporazumno između države i tiska (prije svega područnog). Vladi je trebalo vremena da uvjeri direktore tiska da puste Miota. Tako se 2. II., kada se trebao održati izbor, upravno vijeće našlo bez kandidata. Tu je počela spletka. Vlada nije htjela nametnuti kandidata, kao što je radila do tada. No imala je velike mogućnosti pritiska, budući da država osigurava 46 posto prihoda agencije. Tada je područni tisak predložio svog kandidata: Pierrea Jeanteta iz 'Sud- Ouesta'. Zbog još nejasnih razloga, on se nije složio s Bercyjem, iako je njegova kandidatura prihvaćena. Povukao se u zadnjem času. 'Tada su počele neugodnosti', priznaje danas savjetnik u vladi. Drugi mogući predsjednik, Bernard Porte, bivši vlasnik Bayard Pressea, također se nije htio kandidirati. Pred sve većim brojem nepoželjnih pristupnika, vlada je preuzela stvar u svoje ruke, radeći na brzinu. Neobično je to što su se Matignon i ministarstvo kulture, koji su u početku htjeli biti pažljivi prema direktorima tiska (uglavnom iz desnice, a stalo im je da direktor AFP-a bude njihov čovjek), našli u prilici da ih moraju prisiliti i bez puno obzira nametnuti Erica Giuilyja, za kojega neki iz uprave nisu htjeli ni čuti. Rezultat pothvata: direktori tiska dobili su izvrsnog čovjeka iz ljevice za predsjednika AFP, ali koji ne poznaje pisanu riječ. A vlada je, 'skrivajući' postupak saslušavanja kandidata koji je trebao zavarati, propustila priliku da djeluje jasno. Očituje se prijeka potreba da se na dnevni red stavi statut iz 1957: potrebno je rasvijetliti odnose između države i izvještajne agencije koja je strategijski važna za Francusku i za svijet, AFP-a."