FR-US-IQ-bombe-Oružani sukobi-Vlada-Organizacije/savezi-Vjerske zajednice FR-LIBERATION 9.3.O CLINTONU FRANCUSKALIBERATION9. III. 1999.Novi alkemičar"Može li se ozbiljna međunarodna kriza riješiti bombama? To se pitanje postavlja kada
je riječ o taktici - teško je govoriti o strategiji - koju zadnja dva mjeseca Bill Clinton primjenjuje prema Sadamu Huseinu. Budući da ovaj potonji uporno odbija surađivati s inspektorima UN-a zaduženima za posvemašnje nuklearno, balističko, kemijsko i bakteriološko razoružanje, američki si je Predsjednik uvrtio u glavu da dokazanu diktaturu mora pretvoriti u suvremenu demokraciju zahvaljujući američkoj zračnoj moći. On bi, u svakom slučaju, htio da se u to povjeruje, pa to i objavljuje, tumačeći da će sreću Iračanima donijeti konačna pobjeda protivnika Sadama Huseina koji je sve slabiji.Zbunjeni smo zbog zlonamjernosti - jer ne može biti riječ o naivnosti - našeg alkemičara suvremenog doba koji bi htio da krajnji totalitarizam promijeni u društvo snošljivosti i zajedništva. Možda on svojim govorima ne vjeruje niti riječi. Ali mora ostaviti dojam da ga pokreće viši cilj i da nadzire stanje koje mu izmiče. Odatle i bombardiranje, kada nema boljeg rješenja. I
FRANCUSKA
LIBERATION
9. III. 1999.
Novi alkemičar
"Može li se ozbiljna međunarodna kriza riješiti bombama? To se
pitanje postavlja kada je riječ o taktici - teško je govoriti o
strategiji - koju zadnja dva mjeseca Bill Clinton primjenjuje prema
Sadamu Huseinu. Budući da ovaj potonji uporno odbija surađivati s
inspektorima UN-a zaduženima za posvemašnje nuklearno,
balističko, kemijsko i bakteriološko razoružanje, američki si je
Predsjednik uvrtio u glavu da dokazanu diktaturu mora pretvoriti u
suvremenu demokraciju zahvaljujući američkoj zračnoj moći. On bi,
u svakom slučaju, htio da se u to povjeruje, pa to i objavljuje,
tumačeći da će sreću Iračanima donijeti konačna pobjeda protivnika
Sadama Huseina koji je sve slabiji.
Zbunjeni smo zbog zlonamjernosti - jer ne može biti riječ o
naivnosti - našeg alkemičara suvremenog doba koji bi htio da
krajnji totalitarizam promijeni u društvo snošljivosti i
zajedništva. Možda on svojim govorima ne vjeruje niti riječi. Ali
mora ostaviti dojam da ga pokreće viši cilj i da nadzire stanje koje
mu izmiče. Odatle i bombardiranje, kada nema boljeg rješenja. I
načelno bodrenje oporbe koje ne ulijeva povjerenje. Sve uime
budućeg blagostanja civilnog puka koji je talac jednog diktatora i
žrtva embarga koji donosi korist njegovim tlačiteljima.
Izgledi koje nudi američka tvrdoglavost nisu jako svijetli. U
najboljem slučaju, ako se tako može reći, ova će politika
svakodnevnog bombardiranja završiti smjenjivanjem jednog
diktatora drugim, kojemu je SAD trenutno više sklon. U najgorem,
Sadam Husein će ostati na vlasti. Treća je mogućnost, o kojoj zasad
ne žele govoriti u Washingtonu: raspad Iraka, pod pritiskom
dvostruke pobune, kurdske i šijitske. Upravo je takav bio
katastrofalan scenarij koji je Georgea Busha naveo da završi
Zaljevski rat prije nego je došao do Bagdada", kaže se u uvodniku
Jacquesa Amalrica.