HR-STRANAČKE BORBE DIE WELT-TKO JE KANCELAR?-4. III. NJEMAČKADIE WELT4. III. 1999.Tko je zapravo kancelar?"Kad je prošloga tjedna predsjednik SPD-a Oskar Lafontaine zadirkivao Gerharda Schroedera, kancelar je nevinog izraza lica
rekao: 'Uopće ne znam što Oskar hoće'. Schroeder, dakako, točno zna što njegov stranački šef hoće. Od Lafontaineovog iznenadnog pothvata za jače približavanje organizaciji PDS-a, kancelar više ne može izigravati nevinost. Mora primiti do znanja da je tu u tijeku borba za politički smjer i stvarnu moć između njega i šefa stranke. S puno riječi potvrđivano prijateljstvo između Schroedera i Lafontainea već je odavno samo pročelje. Stranački šef koji naginje pomisli 'sve znam bolje' ni do sada ne može preboljeti da mu je kancelar, po njegovu mišljenju, intelektualno daleko slabiji Schroeder. A budući da je kao ministar financija ušao u vladu, Schroeder mu je i formalno šef.Osim toga Lafontaine želi jasnu lijevu usmjerenost. Schroeder se, naprotiv, još uvijek drži predodžbe svoje do sada neostvarene 'nove sredine'. Taj spor glede smjera ostao bi još neko vrijeme ispod površine da nije bilo propasti zelenih koalicijskih partnera na
NJEMAČKA
DIE WELT
4. III. 1999.
Tko je zapravo kancelar?
"Kad je prošloga tjedna predsjednik SPD-a Oskar Lafontaine
zadirkivao Gerharda Schroedera, kancelar je nevinog izraza lica
rekao: 'Uopće ne znam što Oskar hoće'. Schroeder, dakako, točno zna
što njegov stranački šef hoće. Od Lafontaineovog iznenadnog
pothvata za jače približavanje organizaciji PDS-a, kancelar više
ne može izigravati nevinost. Mora primiti do znanja da je tu u
tijeku borba za politički smjer i stvarnu moć između njega i šefa
stranke. S puno riječi potvrđivano prijateljstvo između Schroedera
i Lafontainea već je odavno samo pročelje. Stranački šef koji
naginje pomisli 'sve znam bolje' ni do sada ne može preboljeti da mu
je kancelar, po njegovu mišljenju, intelektualno daleko slabiji
Schroeder. A budući da je kao ministar financija ušao u vladu,
Schroeder mu je i formalno šef.
Osim toga Lafontaine želi jasnu lijevu usmjerenost. Schroeder se,
naprotiv, još uvijek drži predodžbe svoje do sada neostvarene 'nove
sredine'. Taj spor glede smjera ostao bi još neko vrijeme ispod
površine da nije bilo propasti zelenih koalicijskih partnera na
izborima za pokrajinsku upravu Hessena. Taj poraz daje Schroederu
mogućnost da zbog nedostatka zelenih zaokrene u socijal-liberalnu
koaliciju, a time i u 'novu sredinu'. Geslo bi moglo glasiti: eto
vidite, sa zelenima imamo još neke zajedničke stvari u Bundesratu,
ali koliko dugo može to ići dobro? Taj manevar prema FPD-u i drugim
socijal-liberalnim koalicijama u saveznim pokrajinama poput
Nordrhein-Westfalije, Lafontaine kao simbolični lik ljevice, želi
spriječiti svojim približavanjem PDS-u.
U SPD-u se sada vodi načelna borba za smjer. Schroeder je mora
shvatiti vrlo ozbiljno. Ako taj komunikativni i simpatičnim
vrijednostima obdareni kancelar trajno želi ostati vjerodostojan i
na dužnosti i najprije se mora prihvatiti problema nezaposlenosti.
S Lafonataineovim zastarjelim financijskim receptima to nikada
neće uspjeti. Suradnje s PDS-om mogle bi, doduše, osigurati više
moći na istoku, no dodatno zastrašuju gospodarstvo. S politikom
sredine nemaju nikakve veze.
No, budući da se tu doista udara u ratne bubnjeve, komunikatoru
Schroederu u ovom slučaju ne koriste lijepe riječi ni veseli
nastupi na televiziji. (...)
Trenutak istine doći će najkasnije s pokrajinskim izborima u
Thueringiji u rujnu ove godine. Tada će Schroeder svim svojim
autoritetom i cijelom svojom težinom morati spriječiti savez s PDS-
om. To će biti mjerilo njegove sposobnosti.
Svojem ministru financija i stranačkom šefu kancelar je upravo u
jednom interviewu u 'Welt am Sonntag' zapisao u spomenar: 'Ustav
opisuje položaj kancelara kao broj jedan u vladi'. To nije
dovoljno. Schroeder i u svojoj stranci mora odrediti smjernice ako
politički još uopće želi nešto pokrenuti. Ako Gerhard Schroeder ove
godine podlegne, po pitanju koalicija, između SPD-a i PDS-a na
istoku, bit će broj jedan samo na papiru. Poslije može dužnost
kacelara odmah predati Oskaru Lafontaineu" - piše, među ostalim,
Marin S. Lambeck u uvodniku lista.