FRANCUSKA-LIBERATION OD 4.3.99.SOCIJALISTI

FRANCUSKA LIBERATION 4. III. 1999. Socijaldemokratska nemoć "Konferencija socijaldemokratskih stranaka, koja je ovih dana održana u Milanu, istaknula je razlike i neslaganja između europskih socijaldemokrata. Nakon susreta, objavljen je proglas o dobrim namjerama, čija otrcanost izaziva razočaranje. Što je razlog takve nemoći? Vjerojatno poteškoća da se usklade stajališta dvadeset stranaka i potreba da se sroči izjava koja nikoga neće ljutiti. No, zašto se onda ne bi politički prihvatila zamisao prema kojoj su državne granice temelj političke djelatnosti? Takvom se tumačenju može dodati još jedno, koje više zabrinjava: radi se o ideološkome slabljenju socijaldemokracije, čija politička prevlast u Europi ne može prikriti ideološku nadmoć neoliberalizma. Nije li, uostalom, ta vlast socijaldemokrata politički uzvrat liberalnoj ideološkoj vlasti, kao što se tijekom slavnih tridesetih, političko gospodstvo desnice prilagodilo kulturnoj prevlasti ljevice? Što se kaže u proglasu? Ništa što bi se moglo osporiti, ali ni ništa o čemu bi se moglo raspravljati, što bi se moglo produbiti i obogatiti. Umjesto prave ideološke ambicije, socijaldemokrati se nadmeću 'za': za rast, za zapošljavanje, za socijalnu Europu, za prava građana, za jednake izglede, za skladan okoliš. No, ništa se ne kaže kako to postići i je li potrebna određena socijalna arbitraža. A glede nekih bitnih pitanja (smanjenje radnog vremena, nuklearna energija, kulturni pluralizam, reforma socijalne zaštite), nema ni retka. Pače, jedva da je protumačen sam smisao solidarnosti. Onaj tko se pita u čemu je posebnost socijaldemokracije u odnosu na liberalne snage, nije dobio nikakav odgovor. Jedina se zanimljivost sastoji u neprihvaćanju tržišnog društva, za razliku od tržišnog gospodarstva. Na nesreću, ta vrlo zgodna i otrcana razlika više je marketing nego politička ambicija. Treba li se složiti s mišljenjem da europska ljevica počiva na tako općenitim temeljima? Međutim, pred europskom su socijaldemokracijom tri važne zadaće: odrediti granice politike suprotstavljanjem države i tržišta, obuhvatiti neoliberalističke zahtjeve i prekinuti s određenom socijalnom jednodušnošću koji nestanak klasne borbe ne može opravdati. (...) Odbaciti tržišno društvo: vrlo je važno suprotstaviti tržišno gospodarstvo tržišnome društvu. No, očito je da potvrda tog načelnog stajališta nipošto nije dovoljna. Socijaldemokracija se mora zauzimati za razvitak trgovine tamo gdje postoje nove socijalne potrebe, a napose potreba za posredovanjem, tamo gdje 'obveze' i numerus clausus sprječavaju izumitelje da okušaju sreću. Dodajmo da socijaldemokracija može samo biti sklona proširenju trgovačkog djelokruga, budući da potiče i olakšava rad žena i plaćanje kućanskih poslova. (...)", piše Zaki Laidi, istraživač u Ceri-CNRS (Državno središte za znanstvena istraživanja) u rubrici "Rasprave".