RDW 3. III. PREGLED TISKA

NJEMAČKI RADIO - RDW 3. III. 1999. Pregled tiska Posjet američke državne tajnice Madeleine Albright Kini završio je sporom oko kineske politike prema ljudskim pravima. Sjedinjene Američke Države i ubuduće se neće ustručavati 'reći istinu', naglasila je Albright, dok je kinesko državno i partijsko vodstvo odbacilo američku kritiku kao ?miješanje u unutarnju politiku?. Međutim, ?ljudska prava kao tema neće ometati nastavak obostranih odnosa?, izjavila je na kraju svog posjeta Pekingu američka državna tajnica. Komentatora berlinskog dnevnika DIE WELT jako se dojmio nastup američke državne tajnice: Dama sa šeširom imala je vrlo dojmljiv nastup, njezin je ton bio oštar kao nikada dosad. žLjude treba pustiti na slobodu?, izjavila je Madeleine Albright svojim visokim kineskim sugovornicima. Iskreno rečeno, ono što je u Pekingu zastupala gospođa Albright bio je imperijalizam ljudskih prava. Za ovakav nepopustljiv nastup američka državna tajnica ima najmanje dva razloga. Prvo, vrlo uspješan tijek pregovora s Kinom oko njezina ulaska u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO). Time je proces gospodarskoga povezivanja Kine sa zapadnim državama i njihovim tržišnim gospodarstvom neizbježan. Gospođa Albright vrlo dobro zna da se nalazi na slobodnom temelju suradnje čak i kad kori Kinu. Međutim, Albright prije svega zna da je Kina poljuljana. Tvrdoglava gospoda u Pekingu više nisu tako sigurni gospodari situacije. Doduše nema pobuna, nema krize, ali je ipak na pomolu raspad zemlje, čija politička situacija više ne odgovara gospodarskim ambicijama i stilu života. Pod naslovom 'Same procedure as every year' - svake godine uvijek ista pjesma - ovim riječima o istoj temi svoj komentar započinje muenchenski dnevnik SUEDDEUTSCHE ZEITUNG i nastavlja: Kao što je prošla Madeleine Albright tako će proći i Joschka Fischer kad bude posjetio Peking. I on će govoriti kao i američka državna tajnica. I on će, dakle, u zaštitu uzeti demokrate i disidente i podsjetiti domaćine da osnivanje političkih stranaka ne predstavlja ugrožavanje ili zločin, već da to jamči poštivanje Povelje o univerzalnim ljudskim pravima. A nakon toga će se Fischer - ili bilo koji drugi zapadni političar - kao i gđa. Albright, prisjetiti da se vanjska politika sastoji i od određenih interesa. Dnevnik FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG raščlanjuje napore oko postizanja mira na Kosovu: Za Miloševica je Rambouillet bio uspjeh. (...) U zapadnim vladinim krugovima sada se čuju izjave da Beogradu treba ponuditi nešto primamljivo ne bi li pokazao spremnost na kompromis - a tu se prije svega misli na sankcije protiv Beograda. Već sada čovjek može zamisliti kako će zahtjevi srbijanskog izaslanstva biti maksimalni s jedne strane da bi se, s druge strane, kosovskim Albancima ustupilo ono što se podrazumijeva: kraj rata i protjerivanja te ograničena samouprava koja će trajati tako dugo dok je Zapad bude vojno osiguravao. Na koncu će zapadne sile pristati na ovakav sporan dogovor, jer London i Pariz su uložili i previše snage, u opasnost dovode svoj ugled i ne mogu si dopustiti diplomatski poraz. Nema više nikakvog povratka, jer se svi boje vojne intervencije. Sve ostalo je bezizlazno. List BERLINER ZEITUNG analizira njemačku vanjsku i sigurnosnu politiku na primjeru Kosova. Za angažman njemačkog Bundeswehra na Kosovu svoju suglasnost dali su gotovo svi zastupnici u Bundestagu. Konsenzus stranaka pomoći će njemačkim vojnicima jer predstavlja potporu u vrlo teškoj situaciji. Drukčije nego 1995. godine, kad je odlučeno da će Bundeswehr u Bosni i Hercegovini sudjelovati u osiguravanju Daytonskog mirovnog sporazuma, sada u slučaju daleko opasnijeg angažmana na Kosovu nije bilo nikakvih kritika ili sumnja. Sve je moguće. Međutim, koje interese zastupa njemačka vanjska politika? Koja sredstva, među njima i vojna, kani njemačka upotrijebiti? Prije nego Njemačka donese još nekoliko ad hoc odluka, nužan je javni dogovor o njemačkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici. A tu prije svega treba odrediti interese i ciljeve. (RDW)