NJ 1.III.DIE WELT:SCHRODEROVA POPULARNOST

NJEMAČKA DIE WELT 1. III. 1999. Medijski kancelar "Kada je riječ o televizijskim nastupima kancelara Gerharda Schroedera u showu Thomasa Gottschalka ili Guenthera Jaucha (poznati voditelji zabavnih emisija na njemačkoj televiziji - op. prev.), šef njemačke vlade našao se u žarištu kritike kao 'lakoumni kancelar'. Napokon, dostojanstvo i teret te dužnosti moraju biti vidljivi, tvrde intelektualci s lijevog i desnog krila političkog spektra. Šalama sklonom kancelaru Schroederu predbacuju manjak težine i ozbiljnosti kad prilikom primanja pjevača žonglira nogometnom loptom. Je li takvog kancelara uopće moguće istinski ozbiljno shvaćati? No, kritike na račun Gerharda Schroedera u ulozi televizijske zabavljačke zvijezde imaju sasvim drugačiju pozadinu. Taj je čovjek odlično shvatio suvremeno komunikacijsko društvo i u njemu se vješto kreće. Schroeder je napustio carstvo istinske politike i preselio u domenu show- i medijske nazočnosti. Ljudi predani carstvu politike ne mogu to shvatiti. U percepciji širokih slojeva stanovništva Schroeder se odavno odvojio od političke kaste. To je temelj njegove popularnosti. Kancelar posreduje svoje ideje koje su sukladne predodžbama potrošača. Stoga Schroeder u razgovoru za 'Welt am Sonntag' kaže sljedeće: 'Smatram da intelektualci koji se žale na to čine pogrješku - naime, pogrješku u obliku oholosti. Uspješno sudjelovanje u politici moguće je samo uz posredovanje te politike ljudima - i to ne samo intelektualcima već (upravo) i većini stanovništva'. Taj recept kancelarova uspjeha uopće ne odgovora SPD-u i Zelenima, na koje se on oslanja u skupštini. To je pogrješka u konceptu: Schroeder može prema van glumiti ulogu simpatičnog, šalama sklonog kancelara iz Novog centra, ali je prema unutra upućen na zastupnike SPD-a i Zelenih, koji misle sasvim drugačije i nikada ne bi ustvrdili da im vladavina pričinja uživanje. Za razliku od samog kancelara, stvarna osnova Schroederove moći djeluje strahovito ozbiljno. Iskustvo nas uči da Nijemci manje biraju osobe a više stranke. Dakle, u slučaju krize, kancelar odvojen od politike neće biti od velike koristi strankama koje ga podupiru. Ne bude li pak većina birača glasovala za te stranke, šef vlade izgubit će stvarnu osnovu svoje vlasti. To pak nije jedini rizik posredstvom kojeg bi medijski kancelar mogao bolno osjetiti svoje granice. Etabilira li se Schroeder u ulozi show-zvijezde, bit će podvrgnut zakonitostima kojima takve zvijezde podliježu. Naime, ti naši suvremenici vrlo brzo stječu naklonost publike i medija ali ih ovi potom brzo i odbacuju. U takvom će slučaju pad klasičnog čelnog političara amortizirati njegova povratna veza sa strankom i s političkom dužnošću. Show- zvijezda koja opovrgava povezanost s politikom radi pak bez tih amortizera. (...) Kad se raspoloženje ove godine promijeni zbog povećanja poreza, nužnih za financiranje proračuna za 2000. g., i zbog loše konjunkture, kancelar će jako trebati političku potporu. Gospoda Gottschalk, Jauch i Harald Schmidt mogu osigurati veliku popularnost, ali ne i za većinu glasova u Bundestagu i na stranačkim saborima. Tamo bi kancelara mogla dostići osveta manje nadarenih političara. Schroederovi nastupi u talk-showima možda rasterećuju njega osobno: u tim emisijama kancelar može glumiti miljenika svih i ne mora se mučiti s bizarnim stajalištima, zastupljenima djelomično u njegovoj vlastitoj stranci i u vladajućoj koaliciji općenito. Iako će takvi nastupi biti ugodni za kanclara, neće biti ni od kakve koristi za politiku. Dugoročnije gledano, kancelar će - želi li djelovati bar polovično vjerodostojno - morati prilagoditi svoj osobni politički program kako bi ga mogla prihvatiti većina u njegovu vlastitom bloku. Zasad se Schroederove zamisli o modernizaciji gotovo uopće ne uklapaju u program kočenja, koji je pod njegovim vodstvom prihvatila vladajuća koalicija - da bi ga sada, u najbolju ruku, počela postupno povlačiti", zaključuje Martin S. Lambeck.