US LAT 28. II. MILOŠEVIĆ

SJEDINJENE DRŽAVE LOS ANGELES TIMES 28. II. 1999. Ohrabrite i nagradite Miloševićeve neprijatelje "Dok Srbi i Albanci oprezno idu prema kosovskom mirovnom dogovoru, presudno je ne smetnuti s uma stalno Miloševićevo tlačenje Srba. Ako je njegovo prošlo ponašanje ikakav pokazatelj, Milošević neće pristati na mirovni dogovor s posredovanjem međunarodne zajednice, a svoj vlastiti narod natjerat će da za to plati. Svaki put kad je obećao popustiti na Kosovu, što je stalno kršio, on bi napao slobode unutar Srbije, razbijajući doslovno sve ostatke neovisne misli u području", piše viša savjetnica Međunarodne krizne skupine Susan Blaustein. "Prošloga svibnja, kad su borbe između Srba i kosovskih Albanaca ušle u treći mjesec, Milošević je američkom izaslaniku Richardu C. Holbrookeu obećao da će se sastati s umjerenim kosovskim vođama. Zauzvrat, jugoslavenski je Predsjednik nagrađen ublažavanjem upravo nametnutih zapadnih sankcija. Toga istog dana, njegovo ministarstvo telekomunikacija gotovo je ugušilo jedinu srpsku neovisnu mrežu, uskrativši koncesije 36 od 39 radijskih i televizijskih postaja i nametnuvši goleme pristojbe preostalim trima. (Postaje koje su dobile pristupačne koncesije pripadaju Miloševićevoj ženi, sinu i kćeri.) Pet dana kasnije Milošević je smijenio premijera Crne Gore, sestrinske republike Srbije, i na njegovo mjesto postavio svoga dugogodišnjeg saveznika. Šest dana nakon toga, izdan je dekret kojim se od svih profesora beogradskog sveučilišta traži potpisivanje prisege odanosti, čime je uništena autonomiju nekad uglednog sveučilišta. Stopedeset profesora odbilo je potpisati, nakon čega su izgubili posao. Nakon pet mjeseci daljnjeg krvoprolića, Milošević je prošlog listopada još jednom popustio, pred savezničkom prijetnjom bombardiranjem položaja njegove vojske. Pristao je na prestanak vatre, povlačenje vojnika i nazočnost nenaoružanih međunarodnih promatrača na Kosovu. Dok se međunarodna zajednica bavila ubrzanim pripremanjem za humanitarne i promatračke misije, Milošević je kroz svoj povodljiv parlament progurao zakon o javnom informiranju, koji mu je omogućio da zabrani sve inozemne vijesti, zatvori sve publikacije koje kritiziraju njegov poredak i ugrabi njihovu imovinu. Sad se članovi srpske demokratske oporbe boje da će njihov diktator, u pat poziciji s međunarodnom zajednicom zbog prisutnosti savezničkih snaga na Kosovu, opet kazniti svoj narod za svaki ustupak koji je prisiljen dati. Nadalje, oni se brinu da će međunarodna zajednica, kao i poslije Daytonskog dogovora, Miloševića smatrati jamcem svakog novog dogovora te u ime zaustavljanja ubijanja na Kosovu, zatvoriti oči na bilo kakvo nesmrtonosno tlačenje koje bi on mogao provoditi kod kuće. Srpski demokrati predviđaju nastavak pokušaja gušenja onog što je ostalo od neovisnih medija, zatvaranja sveučilišnih odsjeka, kooptiranja oporbenih političara i oduzimanja imovine koja pripada nekolicini moćnih kritičara poretka. Uoči otvaranja pregovora u Rambouilletu, srpska je policija zaplijenila farmaceutsku tvornicu bivšeg jugoslovenskog predsjednika i oporbenog vođe Milana Panića, tako brišući državni dug prema Panićevoj kompaniji, koji iznosi više od 175 milijuna dolara. Oporbene vođe također očekuju konačni obračun s Milom Đukanovićem, crnogorskim Predsjednikom koji je prije više od dvije godine raskrstio s Miloševićem i od tada ga ljuti i ponižava, zahtijevajući sve više političke i gospodarske autonomije za svoju republiku. Kao što je za nedavnog posjeta Washingtonu rekao Veran Matić, utemeljitelj i direktor Udruženja neovisnih elektronskih medija, jedine jugoslavenske neovisne medijske mreže, Crna Gora je 'mjesto sljedećeg sukoba, koje će Milošević uporabiti da produži svoj politički život'. S obzirom na tu prošlost, zemlje koje žele obnoviti Kosovo, bude li nagodbe, ne smiju dopustiti odljev sredstava namijenjenih ostatku Jugoslavije. Tvorac humanitarne katastrofe na Kosovu je Milošević. Da bi se jugoslavenski građani ikad oslobodili svog bezobzirnog predsjednika mirnim putem, zapadne vlade trebaju razvijati obećavajuće oporbene vođe i pripremiti jugoslavensku javnost za sljedeći krug izbora. Onda će, možda, glasači misliti da imaju istinski izbor te će biti ohrabreni da zbace Miloševića. Tu Sjedinjene Države moraju povesti. Američke organizacije za izgradnju demokracije moraju uložiti daleko više u zaštitu i jačanje demokratskih ustanova u cijeloj Srbiji. To se može postići osiguranjem obuke, tehničke potpore i profesionalne stručnosti poduzetnim nevladinim udrugama i stvaranjem koalicija među različitim oporbenim snagama - studentima, nevladinim organizacijama i neovisnim sindikatima, neplaćenim radnicima i umirovljenicima, političarima, protivnicima rata na Kosovu - koje Milošević zasad uspješno raspršuje. Nadalje, američki diplomati i političari trebali bi odbaciti naviku udvaranja Miloševiću kad su u Beogradu te se umjesto tog sastajati s demokratima, kako u glavnom gradu tako i u nekoliko srpskih gradova u kojima je na vlasti oporba. To bi oporbi dalo priznanje, vjerodostojnost i potporu koju zaslužuje. Zapadna pomoć je također odsudna želimo li opstanak neovisnih medija. Treba pomoći neovisnoj mreži elektronskih medija, da se izgradi barem jedan odašiljač na Kosovu, koji bi pješaštvo NATO-a zatim moralo štititi. Ne samo da bi odašiljač promicao slobodu govora na Kosovu, već bi također mogao prenositi i dalje zabranjene programe Glasa Amerike, Radija slobodna Europa i BBC-a. Bez takve slobode, pojam slobodnih izbora, bilo gdje u Srbiji, puka je želja, kao što je bolno pokazalo desetljeće raspirivanja mržnje putem medija kojim upravlja Miloševićeva vlada. Osim toga, zapadne vlade i akademske ustanove trebale bi financirati gostovanja profesora, odnosno omogućiti istaknutim znanstvenicima da predaju na beogradskoj Alternativnoj akademskoj obrazovnoj mreži, usporednom sveučilištu otvorenom ovaj mjesec. Škola trenutno djeluje u privatnim domovima a predavači su otpušteni profesori beogradskog sveučilišta. Na posljetku, kakav god sporazum bude postignut, Miloševića se ne smije nagrađivati za zaustavljanje sukoba koji je potaknuo. Dok on ne udovolji svim uvjetima, uključujući i izručenje optuženika za ratne zločine i dopuštanje haaškim istražiteljima da obave svoj rad na Kosovu, sankcije nametnute Jugoslaviji moraju ostati. Njihovo ukidanje samo bi dalo odušak njegovu krvožednom poretku te mu omogućilo da se kod kuće prikaže kao narodni junak koji je još jednom nasamario Zapad."