FR-LIBERATION1.3.MINE U BOSNI

FRANCUSKA LIBERATION 1. III. 1999. Bosna, područje zasijano minama "Postojale su Sovrle Gornje, većinom muslimansko, i Sovrle Donje, većinom srpsko selo. Naokolo su se njihale livade i polja koja su se završavala hrastikom. Tu je Džafo Adil prošloga tjedna doživio nesreću, nagazivši na minu. Džafo, koji je rođen u selu, dragovoljni vatrogasac, vojnik na tome području tijekom rata, znao je sve o opasnosti. No bila je nedjelja ujutro, u kući je bilo hladno, pa je s trojicom susjeda pošao prikupiti naramak sitnih drva. Noga mu je eksplodirala kada je stao na sloj lišća. Na sreću, žena jednog prijatelja koja im je autom dovezla zajutrak, mogla ga je žurno prevesti u bolnicu gdje su mu odrezali nogu ispod koljena. Džafo se vratio kući, ali zaokupljen fizičkom boli, još ne može zamisliti kakav ga život očekuje u 45. godini, iako razmišlja o njemu zajedno sa svojom ženom koja naslućuje budućnost bez polja i mirovine. Ta nesreća nije ni prva ni zadnja u Sovrlama, a ni najteža. (...) Općina Sovrle nije u tako lošem položaju, budući da još 900 tisuća mina 'sniva' u selima i predgrađima Bosne i Hercegovine. One pokrivaju 2300 četvornih kilometara od 53 tisuće četvornih kilometara ukupne površine, ali su neprocjenjiva prijetnja jer su planovi njihova postavljanja krivudavi, divlji i zamršeni kao i okolnosti rata. Nimalo nalik na pravocrtne Maginot obrane, minska polja dijele sela između zajednica, ocrtavaju mirovne sporazume, idu putovima progona, oslikavaju ofenzive i bezglavu jurnjavu, podsjećaju na saveze i raskide saveza, rišu enklave. U Mines Action Centeru (MAC) postoji minska karta koja je izrađena na temelju brojnih izvješća, s hrvatskim minama crvene boje, modrim srpskim i zelenim muslimanskim. Letimičan pogled na kartu bolje od ikoje demografske karte pokazuje koliko je ta zemlja bila višeetnička, toliko su planovi vijugavi i međusobno isprepleteni. Isto tako je zanimljivo da razmjer između količine mina koje je postavljala vojska i neregularne postrojbe triju zajednica odražava sastav pučanstva uoči rata, kao da je svatko minirao svoj dio zemljišta. (...) Iako statistike pokazuju stalni pad broja žrtava, to još nije dovoljan razlog za optimizam, jer ostaje pitanje povratka prognanika i izbjeglica. Šesto tisuća osoba u inozemstvu i osamsto tisuća u BiH očekuje povratak kući ili u mjesto gdje će moći raditi, bez čega nema smisla nikakva dugoročna obnova ni pomirba. 'Doći će u mjesta koja ne poznaju, bez pomoći tamošnjih stanovnika, tumači Zoran Grujić, srpski djelatnik u MAC-u. Izbjeglice koji su živjeli vani nemaju reflekse ni osjećaj straha i opreza što ga imaju oni koji su proživjeli rat. Oni imaju drukčije životne navike. Svaka nesreća uzrokovana minama zapreka je povratku.' Na temelju rezultata dobivenih u zadnje dvije godine, stručnjaci za čišćenje mina misle da će se uz sadašnje financiranje, osoblje i opremu, za pet godina opasnost od mina smanjiti za 60 posto. Potpuno je uništenje nepredvidivo, jer, kako kaže Esad Avdić, 'jedna jedina neotkrivena mina na javnom mjestu puno je veća opasnost od stotine mina otkrivenih na jednom četvornom metru'"(...), izvješćuje iz Soverla Jean Hatzfeld.