FR-LE CANARD ENCHAINE 24.2.RAMBOUILLET

FRANCUSKA LE CANARD ENCHAINE 24. II. 1999. Luđaci iz Rambouilleta "Problem je s pokazivanjem sile u tomu što je ono uglavnom upravljeno ljudima koji moraju vidjeti da bi vjerovali, sugovornicima koji su osjetljiviji na prasak raketa nego na težinu riječi. Stručnjak za politiku najgoreg, Slobodan Milošević očito pripada samoubilačkoj i tvrdokornoj vrsti koja se u ime 'srca' uvijek odlučuje za ludost. Srbijanski Predsjednik svakako više voli biti žrtva 'napada stranih sila koje žele uništiti zemlju', nego pregovarač koji prihvaća ustupke dok s istim 'silama' sjedi za stolom. Milošević je dugo uzalud rabio tu veliku nacionalističku varku, on je uporan i kolje u istome stilu, unatoč neizbježnim 'popratnim' patnjama koje ona može donijeti Srbima. Kako god bilo, ni nacionalizam kosovskih Albanaca, tvrde struje OVK-a, nije ništa manje ekstreman i grub. No u tom teatralnom sukobu gdje svatko traži koliko daleko može otići, on je sačuvao bolji glas. Unatoč umjerenoj nepomirljivosti u traženju neovisnosti koju jedino oni žele, kosovski Albanci uživaju naklonost koju jamči uloga žrtve. To ih za sada štiti od NATO-ovih raketa. Ne odobrava se kada kontaktna skupina pod pokroviteljstvom svjetske žandarice Madeleine Albright 'tomahawkima' prijeti 'žrtvi'. Iako je ova potonja jako ljuti svojom opsjednutosti neovisnošću i svojim 'Nećemo se predati u Rambouilletu!', što škodi političkom i vojnom rješenju sukoba, jer izmiče pojednostavljenim pravilima maniheizma. Dok je 'zao' uistinu zao, 'dobri' nisu jako dobri. Kad je riječ o našoj diplomaciji, ona unatoč svojoj 'izvrsnosti' i Madeleine Albright koja je, pod cijenu da bude odgovorna za neuspjeh, brzo preuzela vodstvo u pregovorima, nije uspjela, s produljenjem i bez njega, nametnuti svoj plan. Uporno odbijanje Srba da prihvate zapadne snage koje bi posredovale između dviju strana, podijeljenost među kosovskim Albancima glede samoodređenja i vojno nadmetanje na terenu... Luđaci iz Rambouilleta nisu postigli mir. Neprijatelji se nisu uspjeli dogovoriti, ali susret ipak nije bio uzaludan. Protivnici od sada imaju nešto zajedničko: odgovornost za neuspjeh pregovora! To je smiješno, ali to odgađa napade i prisiljava ih da se ponovno vide, dok prije petnaest dana nisu htjeli ni doći", piše Erik Emptaz.