NJ 18.II.SZ: POLICIJA U ŠKRIPCU

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 18. II. 1999. Policija, pravosuđe i Kurdi "Kurdi demonstriraju. Policija je nazočna i gleda kako netko ističe zastavu zabranjenog PKK. Idealtipski gledano, stvar bi se sada trebala ovako razvijati: policijski dužnosnik konstatira 'kazneno-pravno relevantno poticanje na zabranjenu aktivnost' i kreće u gužvu. Objašnjava osobi koja je istaknula zastavu kakav je zakon, moli osobne podatke i traži je da mu preda zastavu kako bi državni odvjetnik i sud mogli pokrenuti zakonom propisanu provjeru pojedinačnog slučaja. Demonstranti razumiju i slijede poziv. Tko je ikada bio na nekoj demonstraciji - ne nužno kurdskoj - zna da se stvari tako ne odvijaju. To zna i policijski udžbenik, upućujući podrobno ravnatelje odjela kako će se događaji odvijati: 'Kada uoče nastup policije, zastava će prelaziti iz ruke u ruku, utvrđeni isticatelj zastave uskratit će osobne podatke, oduprijet će se oduzimanju slobode radi utvrđivanja identiteta, a ostali sudionici u demonstracijama poduprijet će ga uz upotrebu sile. I oduzimanje zastave moguće je samo uz primjenu sredstava prisile. Utvrđivanje osobnih podataka eskalirat će u uličnu borbu. Predmet kasnijih sudskih postupaka bit će gotovo isključivo kršenje javnog reda i mira, oslobađanje zarobljenika itd., u usporedbi s kojima djelo - povod postaje manje značajno', čitamo u 'Priručniku za vodeće snage u policiji' autora Kniesela, Kubea i Murcka. Polazna je konstelacija jednostavna ali navedena razmatranja vrijede (posebno) za ekstremno usijane situacije: načelo zakonitosti (obveza intervencije radi gonjenja kaznenih djela) suprotstavljeno je načelu oportunosti, koje zahtijeva procjenu situacije. Koji će postupak najbolje poslužiti zadaći policije, vezanoj za uspostavu i očuvanje javnog reda i mira? Drugim riječima, dosljedna intervencija radi gonjenja svakog kaznenog djela može biti protivna navedenoj sigurnosnoj policijskoj zadaći. Stoga se takozvani modeli deeskalacije uvijek svode na načelo da ne treba represivnom intervencijom izazivati još veće zlo. Policijski priručnik stoga kaže sljedeće: zbog 'velike opasnosti eskalacije, opasnosti nasilnih rezonantnih reakcija i mogućeg daljinskog upravljanja aktivistima koji su pod velikim pritiskom' 'preporučljiva je suzdržana operativna taktika'. Ključ za deeskalaciju jest 'komunikacija i suradnja', sugeriraju autori priručnika. Toliko iz priručnika. Demonstranti se ne ponašaju uvijek onako kako bi to željeli policijski stratezi a to povremeno vrijedi i za policijske snage: demonstracije izmiču kontroli - izazivajući katastrofalne posljedice, kao u srijedu u Berlinu. Kakva je reakcija državnog aparata na nasilje? Uhićenje, istražni pritvor, kazneni proces. To je jasno. Izgon i repatrijacija? Nadređeno zakonsko načelo o strancima glasi: 'stranac može biti protjeran ako njegov boravak ugrožava javnu sigurnost i red ili neke druge značajne interese Savezne Republike Njemačke'. Postoji propis o obveznom izgonu u slučaju 'posebne opasnosti' ali i 'zaštita od izgona' - kod stranaca s valjanim razlogom boravka, koji smiju biti protjerani samo 'iz jako ozbiljnih razloga'. Izgon određuje obvezu odlaska iz zemlje. Ispunjenje te obveze, dakle repatrijacija, problematično je ponajprije u slučaju priznatih kandidata za azil: prisilnoj repatrijaciji počinitelja kaznenog djela - koji je istodobno priznati izbjeglica - u Tursku protivi se član 3 Europske konvencije o ljudskim pravima - dakle, zaštita od mučenja. U slučaju odbijenih kandidata za azil, bivši ministar unutrašnjih poslova Kanther pomogao je sam sebi pri stvaranju uvjeta za repatrijaciju time što je pismom zatražio od svog turskog kolege jamstvo da mučenja neće biti. Postoje dokumentirani slučajevi koji pokazuju da to jamstvo nije poštivano. Drugim riječima, u određenim slučajevima ne postoji druga mogućnost osim služenja kazne u njemačkim zatvorima. Daleke posljedice kurdskih izgreda dodiruju reformu zakona o državljanstvu. Ministar unutrašnjih poslova Schily izjavio je da zna da 'situacija sada neće biti jednostavnija'. To je točno na razini političke rasprave ali gledano iz pravne perspektive spomenute dvije stvari uopće nisu međusobno povezane. Protivnici dvostrukog državljanstva tvrde da budući dvostruki državljanin ne može biti repatriran ali previđaju da počinitelji kaznenih djela i militantni članovi PKK ionako ne mogu dobiti njemačku putovnicu: ni jedinstvenu ni dvostruku. Takvo je stanje po važećem zakonu a neće ga promijeniti ni reforma zakona o državljanstvu", smatra Heribert Prantl.