RDW 17. II PREGLED TISKA

NJEMAČKI RADIO - RDW 17. II. 1999. Pregled tiska Glavna je tema današnjih komentara njemačkog i inozemnog tiska uhićenje šefa kurdske radničke stranke PKK od turske tajne službe i time izazvani prosvjedi Kurda u brojnim europskim gradovima. O tome list MAERKISCHE ODERZEITUNG primjećuje: Sada je Oecalan u Turskoj i tamo mora računati sa smrtnom kaznom. Vlada u Ankari šefa stranke PKK osobno drži odgovornim za oko 30 tisuća mrtvih u kurdskom ratu. Oecalana se nikada nije prihvaćalo kao političkog partnera za pregovore. U posljednje vrijeme Oecelan je u svojoj borbi za neovisan Kurdistan i na međunarodnom polju bio izoliran. Tjednima je šef stranke PKK letio od kontinenta do kontinenta - ali nitko ga nije htio primiti - osim Ankare, bilježi list MAERKISCHE ODERZEITUNG. Dnevnik FRAENKISCHER TAG piše: Turska zasigurno osjeća zadovoljštinu da Oecelana konačno može izvesti pred sud. Međutim mora biti i svjesna da time preuzima golemu odgovornost. Povjerenje svijeta u neovisnost turskog pravosuđa nije baš veliko. Stoga je sumnja u pravedan sudski postupak Oecelanu opravdana. Počinjeni zločini za koje se tereti šef kurdske stranke PKK ne mogu se umanjiti - ali smrtna kazna u jednoj modernoj državi - kakvom se sama Turska smatra, nije dostojna. Slično argumentira i berlinski DIE WELT: Ovo je trenutak istine: sada turska država konačno može pokazati, je li nedemokratska vojna država koja se želi osvetiti i s Oecalanom u prenesenom smislu pitanje Kurda ukloniti s dnevnog reda. Ili će Turska ako pokrene postupak koji doliči pravnoj državi signalizirati spremnost političkog rješenja sukoba i time dokazati svoju europsku zrelost. Dnevnik AACHENER NACHRICHTEN drži da su pojedine kurdske skupine preradikalne i dodaje: Tko sam sebe spaljuje u vjeri da će kao mučenik koristiti borbi za slobodu, mora biti zaslijepljen. A tko vjeruje da u Njemačkoj mora voditi rat protiv Turske, samo šteti svojim interesima. A osim toga još dolijeva ulje na vatru onima koji u Njemačkoj žele širiti neprijateljstvo prema strancima. I bečki konzervativni list DIE PRESSE smatra da se kurdska radnička stranka PKK više ne smije zanemarivati: Nakon kurdskog nasilja širom Europe moraju se povući pouke. Treba prestati sa zanemarivanjem stranke PKK koja je vrlo strogo organizirana markističko-lenjinistička teroristička skupina, bezuvjetno odana Oecalanu. (...) Druga pouka se odnosi na koordinaciju anti- terorističkih mjera unutar Europske unije. Grčka je već tjednima vodila dvostruku igru s Oecalanom, za koju sada plaća visoku cijenu. Čak ni uoči posjeta grčkog predsjednika Austriji Atena nije smatrala važnim da upozori austrijsku policiju na aktualni rizik. Dok austrijska policija nije ni sanjala što je čeka, simpatizeri stranke PKK u miru su na sporedni ulaz ušli u grčko veleposlanstvo. Ako ovakvi odnosi među članicama EU-a postanu pravilo, tada zbogom Europo. O uhićenju Oecalana lijevoorijentirani rimski list LA REPUBBLICA bilježi: Sada Europa ima samo još jednu mogućnost osloboditi se krivnje da je Abdulaha Oecalana približila lomači, a to je - spriječiti da Turska Oecelana osudi na smrt. Bit će to vrlo teško, a zahtijevat će slogu Europe, koja je u posljednje vrijeme nedostajala. Ne radi se samo o moralnoj obvezi, već je to i u interesu javnog reda i sigurnosti. Kurdska intifada idućih bi mjeseci na Starom Kontinentu mogla imati katastrofalne posljedice. Druga tema. Osnivanje fonda za obeštećenje radnika koji su tijekom Drugoga svjetskog rata boravili u Njemačkoj na prisilom radu, list NEUE OSNABRUECKER ZEITUNG popratio je ovim komentarom: Visoka je zasluga Gerharda Schroedera da je izravno poslije izbora - i još prije nego je dao prisegu za saveznog kancelara - preuzeo inicijativu osnivanja fonda za obeštećenje radnika koji su bili u Njemačkoj na prisilnom radu u Drugom svjetskom ratu te da je u najkraćem roku postigao uspjeh. Solidnost ovog pothvata muti jedino javna prezentacija inicijative. Najvažnija stvar nije pravna sigurnost njemačkoga gospodarstva koje financira ovaj fond, već pravna sigurnost pogođenih. U dubokoj starosti sada će još nekolicina živućih dobiti odštetu za patnje koje su kao robovi pretrpjeli u njemačkim poduzećima. Tek nakon pola stoljeća ispisano je posljednje poglavlje o temi odštete i pravde. (RDW)