VOA-KOSOVO, SAD I NATO-17-2

GLAS AMERIKE - VOA 17. II. 1999. Prisutnost NATO saveza na Kosovu - ključ mirovnog plana. Prilog Nicka Simeonea: "Sjedinjene Države su upozorile jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića ne samo da mora prihvatiti mirovni plan za Kosovo nego i da mora pristati na pristnost mirovnih snaga NATO saveza u toj pokrajini. No predsjednik Milošević će vjerojatno naći malo potpore za svoja stajališta u međunarodnoj zajednici, ukoliko njegovo nepristajanje na razmještanje NATO snaga na Kosovu bude zapriječilo donošenje mirovnoga sporazuma. Jugoslavenska vlada već dugo ustraje da je sukob na Kosovu - samo unutarnjopolitičko pitanje. Međutim, sučeljeni s prijetnjom zračnih napada NATO saveza, srbijanska strana pristala je sudjelovati na mirovnim razgovorima u Francuskoj. Po najnovijem prijedlogu sporazuma, o kojem se pregovara u palači Rambouillet u blizini Pariza, Jugoslavija bi morala kosovskim Albancima dati veći stupanj autonomije i dopustiti razmještanje oko 30 tisuća pripadnika mirovnih snaga NATO saveza na tom području. 'Ukoliko se srbijanska strana i dalje bude čvrsto držala svoga stajališta, možda ćemo se morati vratiti na pozicije na kojima smo bili prije nekoliko tjedana i nekoliko mjeseci, a to znači, da NATO ponovno mora biti spreman na vojnu akciju, kako bi se provele određene odluke', kaže glasnogovornik Bijele kuće Joe Lockhart. Međutim, za razliku od razmještanja mirovnih snaga u susjednoj Bosni i Hercegovini prije tri godine, ovog puta američke bi snage bile poslane u zemlju čija ih vlada ne želi na svom teritoriju. Ta situacija nameće cijeli niz pitanja o tome kada bi strana sila, bez objave rata, mogla, unatoč željama suverene zemlje, poslati svoje snage preko njezinih granica. Čak i kada bi ciljevi misije NATO saveza na Kosovu imali potporu demokratskih zemalja Zapada, takav bi potez - ako Beograd na njega ne pristane - značio de facto invaziju na stranu zemlju. Republikanski kongresmen Tom Campbell je među onima koji vjeruje da za takvu odluku zapravo nema presedana - osim u slučajevima kad se u stranoj zemlji provodi genocid ili kada je slanje mirovnih snaga već odobrilo Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda. Situacija na Kosovu ne može se definirati kao niti jedan od spomenutih slučajeva. Predsjednik Clinton ističe uspjeh mirovnih snaga u Bosni, da bi dobio potporu za sličnu akciju na Kosovu. Međutim, tu prestaju i sve sličnosti između ove dvije misije. Tijekom nedavne rasprave u Kongresu, kongresmen Campbell postavio je nekoliko oštro sročenih pitanja zamjeniku državne tajnice Thomasu Pickeringu. Na pitanje je li Kosovo suvereni teritorij Srbije, gospodin Pickering je odgovorio da jest. Sljedeće pitanje glasilo je - ima li Srbija pravo bombardiranje svojeg teritorija smatrati činom agresije. I na to je gospodin Pickering odgovorio potvrdno. Na posljednje pitanje - jesu li snage NATO saveza bile pozvane u Bosnu i Hercegovinu, gospodin Pickering također je dao potvrdan odgovor. Vodeći demokrat u Odboru Zastupničkog doma za međunarodne odnose Sam Gejdenson vjeruje da će zbog strahovanja od mogućeg genocida na Kosovu, Kongres pristati na slanje četiri tisuće američkih vojnika u to područje ako predsjednik Clinton izda takvu naredbu. 'Mislim da se radi o pokušaju da se spriječi novi mogući genocid, te da zvjerstva, koja su se ranije dogodila negdje drugdje, opet ne pokrenu isti začarani krug nasilja, koji smo vidjeli u drugim bivšim dijelovima Jugoslavije', kaže kongresmen Gejdenson. Ukoliko Srbija nastavi odbacivati mogućnost nazočnosti NATO snaga na svojem teritoriju, teško će za svoj stav privući podršku drugih zemalja, s obzirom da srbijanske snage već godinu dana provode nasilje nad kosovskim Albancima. Prema mišljenju Michaela O'Hanlona, analitičara za vanjskopolitička pitanja pri Institutu Brookings u Washingtonu, ne postoje ustaljena pravila, prema kojima bi se ponašale nacije koje razmatraju mogućnost intervencije u sukob u nekoj zemlji. Međutim, prema njegovim riječima, Beograd se, prema postojećim zakonima, zapravo ne bi mogao protiviti volji međunarodne zajednice kada se radi o Kosovu. 'Ne želimo olako pristupiti ovom pitanju, ali na to nam pravo daje međunarodni zakon. Nisu sve zemlje iste. Srbija, pod vodstvom Miloševića, ne spada u istu kategoriju s demokratskim zemljama poput Kanade, koja, primjerice, pokušava riješiti pitanje osamostaljenja Quebeca. Ne radi se, dakle, o sličnim situacijama, te nas ne treba paralizirati pomisao da moramo u svim slučajevima primjenjivati iste standarde', kaze Michael O'Hanlon, analitičar za vanjskopolitička pitanja pri Institutu Brookings u Washingtonu. Kako se čini, najteži dio mirovnih pregovora u Francuskoj bit će dobiti pristanak srbijanske strane na razmještanje zapadnih mirovnih snaga na Kosovu. Diplomati, koji vode pregovore, traže od Rusije da uvjeri Srbiju, svojeg dugogodišnjeg saveznika na Balkanu, da prestane prigovarati i omogući postizanje mirovnog sporazuma bez uporabe sile". (VOA)