US IHT 16.II.AMER.INTERVENCIJE

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 16. II. 1999. Poslije hladnog rata, američka je vanjska politika izvan nadzora "Poslije hladnoga rata Sjedinjene su Države, logično, trebale započeti dugotrajno sažimanje snaga i obveza u inozemstvu. Hladni je rat bio razdoblje krize, koje je zahtijevalo iznimne mjere. S njegovim svršetkom, dogodila se temeljna promjena u geopolitici međunarodnog društva, i to je zavrijedilo ozbiljan odgovor", piše William Pfaff. "Taj odgovor izostao je zbog smetenosti koja je pratila tako drastičnu promjenu (što je intelektualni i stvaralački promašaj) i zato što su napuštanje uključenja i moći jednostavno išli protiv birokratskih i karijerističkih interesa američkog vanjskopolitičkog društva. Zaljevski je rat tako pokrenuo novi američki globalizam. Međutim, javnost je vidjela i nedostatke toga, što je razlog zbog kojega (na nevolju političke zajednice) američki narod od 1989. tvrdoglavo odbija dati svoju potporu, ili ju tek škrto odobrava, međunarodnim pothvatima koji obećavaju troškove ili rizik. Racionaliziranje i obrana američke globalne prisutnosti zato je postala važna briga graditelja američke politike, a gotovo svi njihovi govori uočavaju potrebu da se 'američkom narodu i njegovim izabranim predstavnicima objasni da je vanjska politika vodstva i uključenja najbolje ulaganje u sigurnost, prosperitet i slobodu koje možemo učiniti'. To je tipična nedavna napomena ministrice vanjskih poslova Madeleine Albright, koja je dodala da 'posao nikad nije gotov'. Zadaća nikad nije dovršena jer je globalno proširenje američke moći neočekivano postalo zapreka uspjehu američke vanjske politike. Ne igram se paradoksima. To je neprepoznat opći problem u američkim vanjskim odnosima poslije hladnog rata. Od Sjedinjenih se Država očekuje da primjenjuju globalnu moć u korist međunarodne stabilnosti, no globalna američka prisutnost uzrokuje nestabilnost. Primjerice, Sjedinjene Države razmještaju goleme političke i vojne resurse na Bliskom istoku kako bi, kažu, štitile svoj pristup naftnim izvorima. Neobjavljeni rat koji se pokreće protiv Iraka i njegova poretka; američko uključenje u Zaljevu i Saudijskoj Arabiji; dva desetljeća bojkota Irana; washingtonska protuteroristička kampanja i pokušaj da se terorizam tretira kao da je to nešto što se može ukloniti bombama - sve to na ovaj ili onaj način povezano je s 'osiguravanjem' nafte s Bliskog istoka. Ipak naftu ne treba osiguravati budući da ona neće otići. Položaj američkih naftnih kompanija možda treba osigurati, no to je druga stvar. Nije toliko važno tko je zadužen za naftu, budući da je oni koji je imaju moraju prodati onima koji će je kupiti, po cijeni koja je kupcu povoljna. Nastavak bombardiranja Iraka i pokušaj zbacivanja njegove vlade, postavljanje američkih snaga u istoj zemlji u kojoj se nalaze i islamska sveta mjesta, tiho miješanje u unutarnju politiku saudijske i drugih arapskih vlada, pokušaj tjeranja rata protiv islamskog fundamentalizma, koji Washington jedva da razumije, kao i, naravno, doslovno bezuvjetna potpora Izraelu - sve to ima destabilizirajuće učinke. Rezultat bi se u Saudijskoj Arabiji mogao pokazati istim poput onoga koji je proizišao iz istovjetne američke politike koja se prije 20 godina slijedila u Iranu. U prošlosti je hladni rat američkoj politici davao žarište i stegu. Postojali su razumni strateški razlozi za ta globalna razmještanja. Danas se strateška svrha tek treba ponovno osmisliti. Što trebaju postići 'vodstvo i uključenje', i na koji način? To je ozbiljna stvar, budući da znači da je američka politika trenutačno izvan nadzora. Ona se sastoji od inercije i zamaha. Tako je NATO proširen, no njegova je svrha zamagljena, a sposobnost potkopana bespredmetnim prijetnjama. Sjedinjene Države štite Japan (koji ima drugi po veličini vojni proračun u svijetu) od Kine i Sjeverne Koreje, dok naizgled štite Kinu od Japana i Rusije. One sad predlažu da opskrbe Japan, Južnu Koreju i možda Tajvan sustavima raketne obrane. Gdje je motiv svemu tomu? Rasprava o tome neće kratkoročno ništa promijeniti. Pitanje je svejedno vrijedno razmatranja, budući da u sljedećem desetljeću to golemo, politički rasipno i sve više besmisleno američko razmještanje riskira da postane povod međunarodnoj uznemirenosti."