FR-LIBERATION 16.2.PARITET I ŽENE

FRANCUSKA LIBERATION 16. II. 1999. Žene u Europi ne očekuju puno od zakonodavca Pošto je francuski Senat odbio prijedlog zakona o jednakosti između žena i muškaraca u politici, jer smatra da se ta jednakost ne treba rješavati zakonom već unutar političkih stranaka, taj je prijedlog vraćen Skupštini. U sklopu te rasprave koja se vodi u francuskoj javnosti, M.-L.C. i N.D pišu o sudjelovanju žena u političkom životu raznih europskih zemalja: "Svoj svjetski rekord u zastupljenosti žena u parlamentu Švedska duguje borbi triju žena u zimu 1993. - 1994. Uoči izbora za parlament, jedna novinarka, gospodarstvenica i spisateljica zaprijetile su osnutkom Stranke žena ako postojeće stranke ne povedu više računa o njihovim problemima. Nedovoljna zastupljenost žena (33 posto u Riksdagu koji je pri kraju mandata) jedna je od važnih tema predizborne utrke. U toj zemlji s velikom tradicijom jednakosti između spolova, žene više ne podnose da hijerarhija vlasti bude uglavnom u rukama muškaraca. Pred prijetnjom sto posto ženske liste koja bi mogla izazvati buru, stranke, ponajprije socijaldemokrati i zeleni, prihvatit će izazov nudeći ženama jedno od dvaju mjesta. Politički paritet u Europi jest stvar lobbyja, rijetko je stvar zakonodavnog izbora. Samo je Belgija 1994. prihvatila zakon koji će potpuno djelovati koncem stoljeća, u kojemu se kaže da najviše dvije trećine kandidata mogu biti istog spola. Drugim riječima, da trećina kandidata na listi moraju biti žene. Prva je primjena toga zakona na izborima 1994. razočarala, primjećuje Jeanine Mossuz- Lavau, autorica knjige 'Žene-muškarci, za jednakost'. 'Zakon nije točno odredio mjesto žena na listama. Bilo je svega 19 posto zastupnica, i žene su imale osjećaj da postaju nečija svojina', dodaje. Taj se postupak, k tomu, uklapa u osobit pravni kontekst u Belgiji, budući da se ministri francuskog i nizozemskog jezičnog područja u vladi imenuju na temelju pariteta. Na jugu Europe, Italija je 1993. doista pokušala uvesti kvote za regionalne i općinske izbore. No, dvije godine kasnije Ustavni je sud poništio odluku koja je ocijenjena diskriminatornom. U Portugalu, vlada je nedavno podnijela sličan prijedlog zakona. No rasprava u parlamentu mogla bi biti teška: desnica i komunistička stranka protive se sustavu kvota koji je, međutim, u duhu portugalskog ustava. Ovaj tekst, najnapredniji u Europi, kaže zapravo da je jedna od 'temeljnih zadaća države da podupire jednakost između muškaraca i žena', napose 'izravno i djelatno sudjelovanje muškaraca i žena u političkom životu.' Za razliku od Argentine i Indije, primjerice, većina europskih vlada nije sklona uvođenju kvota u politiku. Zbog načelnih pitanja i političkih obzira. Žene također imaju podijeljeno mišljenje o tome pitanju. 'Ipak je ponižavajuće imati kvotu od 25 do 30 posto, a činimo gotovo 52 posto izbornog tijela', nastavlja Jeanine Mossuz- Lavau koja ipak smatra da se 'ništa neće dogoditi bez mjera prisile.' Za sada je jedino pritisak feminističkih pokreta uspio promijeniti prilike u sjevernoj Europi, gdje su političke stranke bile razumne i odgovorile otvaranjem... uvodeći kvote. To što je djelovalo u sjevernoj Europi, gdje u parlamentima sjedi 30 do 40 posto žena, jest iznimka. Unatoč uopćavanju kvota u europskim strankama i preporukama različitih međunarodnih i europskih ustanova, napredak je općenito spor. Po podacima Europskog povjerenstva, postotak žena u parlamentima država članica junački je porastao s 14,8 posto u 1996. na 17,1 posto u 1997. Rezultati nisu uvijek najbolji kada je riječ o političkoj zastupljenosti. Dok je Gudrun Schyman u Švedskoj znala svojom nadarenosti dati novi polet stranci ljevice, Nijemcima je teško sjetiti se imena novih čelnika iz stranke zelenih. Zapamtili su samo jedno: da su to žene..."