NJ 15. II. SZ: ZELENI-VLADANJE?

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 15. II. 1999. Kada Bog Otac pozove iz oblaka "Nakon izbora u Hessenu popularnim je postao pojam kojim se opisuje teško stanje u stranci Zelenih: Zeleni su navodno na saveznoj razini 'strukturno nesposobni za vladanje'. To bi trebalo biti objašnjenje nužne rastrganosti stranke Zelenih između očekivanja njezine klasične klijentele i zahtjeva praktične politike. To ide ovako: kada ispunjava očekivanja svoje baze, navodno ne udovoljava zahtjevima praktične politike a kada prihvati zahtjeve praktične politike, navodno više ne udovoljava očekivanjima svoje baze. Sasvim je moguće da se ta formula o 'strukturnoj nesposobnosti za vladanje' zapravo sviđa ministrima i predsjedateljskim odborima stranke Zelenih i njezine frakcije u skupštini. Prvo, ona zvuči tako znanstveno, tako lijepo sociološki-politološki, te podsjeća na davna vremena studentskog pokreta. Drugo, ona izražava fatalnu i istodobno ugodnu neizbježnost te, dakle - budući da je ionako sve uzalud - ne treba ni pokušavati riješiti rečenu dvojbu. Treće, spomenuta formula odlično prikriva glavnu slabost stranke Zelenih: naime, ona je - i to već dosta dugo - postala lijena za razmišljanje i troma. Zeleni su, doduše, odustali od destruktivnih svađa ali nisu se naučili konstruktivno svađati. To se pokazuje čak i u crveno- zelenom kabinetu gdje se teškoće omalovažavaju smiješkom i besmislenim čavrljanjem. Strahuje se od ulaska u sukob. Primjer atomske politike: prema van propagira se trenutno odbacivanje atomske energije od kojeg se u međuvremenu potiho već odustalo. Zelena politika u Bonnu prilagođava se istinskoj ili navodnoj stvarnosti, ali ne želi dodatno raspravljati o tome - a radi izbjegavanja rasprava drži se retorički starih formula. Postoji samo jedan noviji protuprimjer: rasprava o Bosni. Taj je primjer ostao usamljen. Stvarni je problem Zelenih nedostatak kulture svađe i rasprave: tako je nastao jaz između te stranke i njezinih birača. Pritom baš ne pomaže ni sadašnji poziv Joschke Fischera - nalik Bogu Ocu u oblacima - na reformu, koji Gunda Roestel potom prenosi bazi, upozoravajući na potrebu 'pomlađivanja'. Zelena stranka (u osnovi stranka jedne generacije) neće se pomladiti uvrštavanjem nekolicine mlađih političara u svoje popise kandidata. Problem je moguće utvrditi upravo kod samog Fischera, najomiljenijeg i najuspješnijeg ministra Zelenih: njegov uspjeh počiva, između ostalog, na potiskivanju ostalih glava u stranci (što je neka vrsta zelenog kohlizma). No, Fischer danas više nema intelektualnog partnera, nema protivnika s kojim bi se mogao argumentativno mjeriti i svađati - i to se odražava na njegovoj stranci. Ona više nije živa - umjesto toga vlada. Povijest Zelenih podsjeća na provalu vulkana koji prvo bljuje vatru da bi potom potekla lava. No, te provale brzo otvrdnjavaju i postaju hladne", naglašava na kraju komentara Heribert Prantl.