FRANCUSKA-LIBERATION OD 15.2.99. KOSOVO

FRANCUSKA LIBERATION 15. II. 1999. Kosovo: neuspjeh u sprječavanju sukoba "Otvarajući mirovnu konferenciju o Kosovu, Predsjednik Republike rekao je odlučno: 'Francuska, kao i njezini partneri neće dopustiti da se nastavi sukob koji izvrgava ruglu temeljna načela ljudskog dostojanstva; mi želimo mir na našem kontinentu.' Treba poželjeti da njegova poruka dopre svima do ušiju. Uostalom, već je bilo vrijeme da SAD, Rusija i Europa uzmu stvar u svoje ruke kada je riječ o Kosovu. Nisu li oni, koliko i Milošević i OVK, odgovorni za dramu koja srbijansku pokrajinu zavija u crno? Bi li 'građanski rat' na Kosovu izbio da su države, čija je glavna briga nakon rata u Bosni trebala biti da se požar koji je s velikom mukom zaustavljen, ne proširi dalje, primijenile u ovom dijelu srednje Europe pravu politiku 'sprječavanja sukoba'. Neuspjeh sprječavanja je dakle očit. Možda je korisno podsjetiti na neke razloge. G. 1989. Beograd je nametnuo izravni nadzor nad sudbenom, socijalnom i financijskom politikom na Kosovu. 1990. kosovski je parlament raspušten, a zakoni u svezi sa školstvom, zapošljavanjem i zdravstvom oduzeli su Albancima njihova prava. Svakako, zapadne su vlade upozoravale na pogubnost takve politike, ali ništa nije učinjeno da bi se Miloševića prisililo da se vrati na 'status quo ante'. U rujnu 1992. na Kosovo su poslana OESS-ova izaslanstva kako bi promicala dijalog, prikupila podatke o povredi ljudskih prava i pridonijela stvaranju pravnih temelja za zaštitu prava manjina. No njihov mandat nije obnovljen nakon lipnja 1993., pa su se OESS-ovi izaslanici morali povući, a jugoslavenske su vlasti njihovo ponovno djelovanje na terenu uvjetovale povratkom SRJ-a u OESS. Sve su zemlje popustile zahtjevima Beograda. Povlačenje izaslanstava pratilo je povećanje napetosti in situ: sve češće povrede ljudskih i prava manjina, veća opasnost od destabliziranja ovog područja. U Beču je ad hoc osnovana skupina za prikupljanje podataka o Kosovu preko diplomatskih predstavnika na licu mjesta. No izravna veza s Kosovom bila je prekinuta i ništa nije učinjeno da se ta veza obnovi. Nakon 1993. nijedna međunarodna ustanova nije očitovala svoje protivljenje neovisnosti Kosova. Nije donesena nikakva odluka kojom bi se pristašama neovisnosti dalo do znanja da ne trebaju očekivati vanjsku pomoć i da nema ni govora o mijenjanju srbijanskih granica. Nazočnost OESS-ovih promatrača na Kosovu koji nemaju mogućnost djelovanja, i dolazak naoružanih postrojba s čudnim nazivom 'snage za izvlačenje' u Makedoniju, pokazuju koliko smo slabi u sprječavanju sukoba i očuvanju mira. Budućnost, čak i ako konferencija uspije, ne čini se sjajnom. Nije li Milošević izjavio da je nazočnost mirovnih snaga koje će jamčiti političko rješenje krize, nepoželjna? Što poduzeti u slučaju neuspjeha? Zračni napadi na 'isključivo vojne ciljeve' poštedjet će OVK (koji je po definiciji izvan domašaja) i još više ujediniti srpski narod oko Miloševića, kao što su zračni napadi u Iraku učvrstili vlast Sadama Huseina nad Iračanima. Podsjećanje na ovih nekoliko činjenica trebalo bi nas potaknuti da poboljšamo našu politiku sprječavanja sukoba, napose dopuštajući OESS-u da provodi ovlasti koje ima na tome polju, ali koje mu SAD ne želi priznati kako bi - preko NATO-a - zadržao nadzor nad sigurnosti u Europi. Čini se da naši prijatelji yankeeji za sada nisu spremni preuzeti prevelik rizik, kao što pokazuje i njihova želja da u možebitnim mirovnim snagama sudjeluju samo s logistikom i potporom. Da bi ugled OESS-a porastao, unutar njega bi se moralo organizirati pravo 'vijeće sigurnosti' koje bi moglo donositi odluke kojima će se spriječiti pogoršanje sukoba i ugasiti požari dok je još vrijeme. Vanjska i politika zajedničke sigurnosti dale bi Europljanima osobitu važnost u toj ustanovi iz koje ne bi smjeli biti isključeni Rusi i Amerikanci. Nastaviti neusklađeno djelovati i ne znati zapravo tko i kada treba donositi odluke, može samo pridonijeti održanju sadašnjih prilika: kasnom upletanju kada je krv već prolivena i počinjeni zločini", piše brigadir Christian Meric, bivši vojni savjetnik na konferencijama za razoružanje u Stockholmu i Beču.