AU DIE PRESSE-SIGURNOSNI POREDAK-13. II.

AUSTRIJA DIE PRESSE 13. II. 1999. Europa ima pogrešan sigurnosni poredak - primjer Kosovo "Autor je zamjenik direktora Instituta za mirovna istraživanja i sigurnosnu politiku na sveučilištu u Hamburgu. U istočnom dijelu Europe granice se skoro nigdje ne poklapaju s državnim, etničkim i vjerskim razdjelnicama. U tomu je jedan od glavnih izazova za europsku sigurnost. Na risaćoj daski rješenje je jednostavno: pravno se granice smiju mijenjati, ali ih se ne smije povrijediti. Vrijedi zahtjev za samoodređenje, ali je podređen obvezi nenasilja. Oni koji u Europi žele povući nove granice i osnovati druge države, moraju odabrati put mirnog dogovora. Tako je došlo do ujedinjenja Njemačke, ali ne do diobe Jugoslavije. Problem zadire u srž sigurnosnopolitičkog razvitka od svršetka hladnoga rata. Rezultat je naime dragocjen koliko i nedjelotvoran sigurnosni poredak. Djelotvornost obećava sigurnosni sustav koji povezuje raspoložive snage i usredotočuje se na zajednički cilj očuvanja mira. Za to su potrebne pripreme ranog upozorenja i sprječavanja sukoba kao i civilno rješavanje sporova, izmirivanje i posredovanje. Dakako, ako izbije nasilje, treba ga prekinuti što je moguće prije. No odsudno je da je pri ruci, ako zatreba, cijeli niz sadržajnih mjera i sredstava za primjenu. Manje djelotvornosti obećava sigurnosni sustav koji raspolaže samo jednim jedinim sredstvom, a i to je preobilno: vojna sila. Po iskustvima, međunarodnu krizu ili njezinu prijetnju oružana sila može smanjiti samo na kratko vrijeme. Zatim je opet potrebna politika. Slučaj Kosova jedan je od najizrazitijih primjera. Početkom 1990. počeo je oganizirani prosvjed albanskog stanovništva zbog ukidanja autonomije pokrajine. U ožujku 1998. nenasilan je otpor prešao u oružanu borbu. Razdoblje upozorenja od osam godina - nije li to dovoljno za aktivno političko djelovanje? Kosovo je krizno žarište sagledivih razmjera. Nije potreban prevelik napor da bi se formuliralo primjenjiv kompromis za obje strane. U svakom se slučaju ta formula rješenja mora i provesti - političkim pritiskom, gospodarskim poticanjem i odlučnom i spretnom diplomacijom sukoba 'istoga kova'. Poruka Europe Srbima, Albancima i Romima trebala bi glasiti: dobit ćete što vam pripada, ali ne silom. Sastaviti nosače zrakoplova, bombardere, rakete kako bi se na neki položaj dovelo veliku razornu snagu - za NATO nije problem. No nevolja je velika ako treba ustrojiti skromnu postrojbu civilnih promatrača za nadzor primirja. Umjesto predviđenih dvije tisuće verifikatora za Kosovo, OESS ih daje svega 1600. Slabost međunarodne kosovske politike ima još jedan dublji razlog: nedostaje ugovorenih mjerila za prosudbu unutardržavnih sukoba. Državni interesi i difuzne slike prijatelj-neprijatelj određuju da li je oružani otpor protiv represivne vladavine borba za slobodu ili terorizam. Politička dvojezičnost je neizbježna posljedica. Vodi li Srbija drukčiju manjinsku politiku od Turska? Vara li dojam da tlačiteljska država samo treba pripadati NATO-u da bi prošla nekažnjeno?" - pita autor članka.