US 11. II. IHT

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 11. II. 1999. Schroederova Njemačka odlučila je biti njemačka "Kad je Gerhard Schroeder u listopadu stupio na vlast, kancelarovi prvi dani kao da su naviještali važan preokret u europskoj politici. Diplomati i novinari mahnito su pratili znakove koji su upućivali na napuštanje Kohlova saveza s Francuzima u korist združivanja Londona i Bonna", piše Jim Hoagland. "'Na krivom su tragu kad pitaju je li Velika Britanija Schroederu draža od Francuske, ili Francuska od Velike Britanije', s kolegom je komentirao francuski ministar vanjskih poslova Hubert Vedrine promatrajući novoga njemačkog kancelara. 'Schroederu je najdraža Njemačka. To je ono što svi moramo shvatiti.' Oštroumna analiza gospodina Vedrinea govori i o njegovu primjećivanju Schroederove sposobnosti prikrivanja onoga što je bjelodano. Oblikovao je početke aktivnije njemačke vanjske politike koja se otvoreno usredotočila na nacionalne interese. Dok posluje s partnerima iz Sjedinjenih Država ili Europe, neprekidno preko ramena gleda na njemačku nezaposlenost i druge domaće probleme koji su ga doveli na vlast. Tu je zanimaciju zanemario govoreći publici sastavljenoj od ovdašnjih obrambenih dužnosnika i stručnjaka. Upravo je potvrdio da će Njemačka poslati 2000 vojnika koji će pomagati u provođenju prekida vatre na Kosovu ako se naruši mir u zaraćenoj pokrajini pod srpskom vlašću. Zatim je napravio stanku da bi se naglas zamislio nad ironijom činjenice da vlada koalicije socijaldemokrata i zelenih donosi odluku da rasporedi njemačke vojnike na Balkanu prvi put nakon Drugoga svjetskog rata: 'Da sam ovo izrekao prije godinu dana, bio bih politički mrtav... Ali stvari se mijenjaju. Moramo prihvatiti da je Njemačka sada punopravan partner' u unaprjeđivanju europske sigurnosti. To uključuje i sudjelovanje u misijama u sklopu NATO-a, kojem su se socijaldemokrati, zeleni i ostatak njemačke oporbe tradicionalno suprotstavljali. Spretno dočekujući 90-minutno bombardiranje nerijetko skeptičnim pitanjima o sposobnosti njegove koalicije da prilagodi nekadašnje marksističke ideološke stavove politici NATO-a, gospodin Schroeder pokazao je svoje zavidne sposobnosti komuniciranja i sintetiziranja konfliktnih stavova. On je prototip modernog političara politike nakon hladnog rata. 'Europa je spremna preuzeti veću odgovornost u vanjskoj politici i sigurnosti, a to je i u interesu Sjedinjenih Država', izjavio je 6. veljače na muenhenskoj konferenciji o sigurnosti, odgovarajući na zabrinutost Washingtona vezanu uz bilo kakve uzroke slabljenja utjecaja SAD-a u NATO-u. Međutim, upozorio je Europljane da ako ponovno zataje u djelotvornom preuzimanju većeg dijela tereta obrane, 'Europa neće imati pravo prigovarati drugima za donošenje jednostranih odluka'. Ta vrsta argumenata su nužnost kojom se gospodin Schroeder služi da bi počeo mijenjati političku kulturu njemačke ljevice. Kao Bill Clinton u Sjedinjenim Državama ili Tony Blair u Velikoj Britaniji, dobio je na izborima tako što je nadišao zastarjela uvjerenja i način predstavljanja svoje stranke, dok su njegovi protivnici zadržali tradicionalnije držanje prema svojim biračima, koji su se zapravo bitno promijenili. Takva taktika rezultira djelotvornom predizbornom kampanjom. Državno biračko tijelo odlučuje se za umjerene ljevičare kao što su gospodin Schroeder i gospodin Blair, koji naglašavaju svoju predanost djelotvornijem upravljanju i tržišno usmjerenoj reformi socijalne države. Konzervativci, kao što su francuski predsjednik Jacques Chirac ili teksaški guverner George W. Bush, najbolje prolaze kad naglašavaju svoju sućut s onima koje je za sobom ostavilo globalno gospodarstvo. No, ova homogenizacija mišljenja ne pridonosi jasnom vodstvu. Vanjsku politiku ostavlja podložnom promjenljivim domaćim vjetrovima. Prisiljen odbaciti nedavni poziv NATO-u svoga zelenog ministra vanjskih poslova, Joschke Fischera, da izbaci pravilo koje mu dopušta da prvi krene s uporabom nuklearnog oružja, gospodin Schroeder objasnio je dvije stvari. Prvo, Njemačka će prihvatiti niječan odgovor u raspravi oko ovlaštenja da NATO prvi upotrijebi nuklearno oružje. Njemačka se neće ozbiljno suprotstavljati zajedničkoj nuklearnoj strategiji na NATO-ovu washingtonskom summitu u travnju. Kancelar je, međutim, također naglasio da gospodin Fischer slobodno može dalje raspravljati o tom pitanju. Ako Nijemci mogu prelaziti preko tabu-tema, drugi trebaju slijediti njihov primjer. Iza kontroverzne teme uporabe nuklarnog oružja leži domaće vruće pitanje uloge nuklearnog energije u njemačkom gospodarstvu. Zeleni zahtijevaju hitno zatvaranje svih 19 njemačkih nuklearnih reaktora, što kao cilj gospodin Schroeder podupire, ali odbija zadati vremenski rok. Nakon šest godina kormilarenja kroz vanjsku politiku vođenu uglavnom domaćim političkim potrebama, Clintonova vlada sada se mora nositi s prvom njemačkom vladom nakon Drugoga svjetskog rata koja čini upravo to isto. Neka clintonovci sada uživaju u tom iskustvu."