FR-11. II. -LNO-BUSH-VEDRINE-SCOWCROFT

FRANCUSKA LE NOUVEL OBSERVATEUR 11. II. 1999. Kako se promijenio naš svijet Povodm objavljivanja "Memoara" koje je George Bush napisao zajedno s generalom Scowcroftom, svojim savjetnikom za nacionalnu sigurnost, novinar lista Bernard Guetta razgovarao je s Bushom, Scowcroftom i francuskim ministrom vanjskih poslova Hubertom Vedrineom o raspadu sovjetskoga carstva, Zaljevskome ratu i europsko-američkome suparništvu. U članku, između ostaloga, stoji: " - Godine 1990. Brent Scowcroft želi izbjeći da sovjetski slom omogući potvrđivanje Europe. George Bush se o tome tada uopće ne brine. Što je od takvoga stajališta ostalo danas? G. Bush = Europsko ujedinjenje za mene nije nikakav problem, njezino jačanje i stabiliziranje eura. Ne mislim da bi to trebao biti nekakav problem za SAD, tako dugo dok Europa ne počne vikati 'Amerikanci, go home!', da nas više ne treba zbog svoje sigurnosti i da ne mora trgovati s nama. Budući da ja ne vjerujem da se to može dogoditi, Europa kod mene ne budi nikakvu zabrinutost kad je riječ o životno važnim interesima moje države. - U redu. Postavit ću vam pitanje na drugi način. Ne vjerujete li da se ona potvrđuje diferenciranjem? I da će s Europljanima biti jednako kao i sa svima ostalima? G. Bush = Vidim, zapravo shvaćam da biste Vi željeli da se te rezlike što više razviju. No, ja sam cijeli svoj život pokušavao smanjiti te razlike. Zato Vas ne mogu slijediti, ali bih jako želio čuti što o tome misli gospodin ministar. Hubert Vedrine = Sjećam se da su postojale određene razlike u gledištima u vezi s time između Bushove uprave i Mitterrandove ekipe. U vrijeme ujedinjavanja Njemačke, Francois Mitterrand je bio zabrinut, vjerujući da bi to ujedinjenje moglo naškoditi planu stvaranja zajedničke Europe. Želio je da to ujedinjenje ojača Europu, a ne da je oslabi. Time se objašnjava njegovo tadašnje ponašanje, a baš tada su Helmut Kohl i on sklopili konačni dogovor koji će kasnije i dovesti do eura. Ono što smo mi istodobno osjećali u Parizu, jest da Bushova uprava bez ikakvih briga prati njemačko ujedinjenje, pod jednim jedinim uvjetom: da ne oslabi NATO. To nije baš posve proturječno, ali prioritet ipak nije bio isti. U Francuskoj je tada vladalo opće mišljenje da je NATO dobro obavio svoju povijesnu ulogu i da je stigla prigoda da se konačno stvori pravo tijelo toga famoznog drugog stupa Atlantskoga saveza, a to se tek mora učiniti. I dalje smo zaposleni tim planom: kako Europi omogućiti autonomiju na polju odlučivanja a da se istodobno očuva savez koji dobro funkcionira. - Biste li rekli, svi vi, da su se te razlike u stavovima danas smanjile, da i dalje postoje, ili su se još i povećale? G. Bush = Zabrinjava me ideja da bismo se jednoga dana mogli naći odsječeni od Francuske. Što se više razlika pojavljuje, više se moramo truditi da ih smanjimo. Brent Scowcroft = Imam dojam da su u vezi s tim napetosti bile najjače potkraj 1991. i početkom 1992. Amerikanci su sumnjičili Francusku da pokušava izolirati NATO, stvarajući stup europske obrane koji bi djelovao umjesto NATO-a, a s druge strane sprječavajući ga da odigra svoju ulogu u svijetu poslije hladnoga rata. Čini mi se da su Francuzi mislili da mi želimo, uz pomoć NATO- a, dominirati na području obrane. Danas više nema takvih nesporazuma. Više ne strahujem za budućnost NATO-a. Hubert Vedrine = Jako dobro shvaćam da general Scowcroft nije zabrinut za NATO, ali dopustite mi nekoliko riječi o načinu na koji mi danas gledamo na to. Atlantski savez je učvršćen i potvrđen, ali mi ne smatramo da je on posve prilagođen novoj situaciji. Još nismo pronašli pravu kombinaciju između uloge NATO-a, Vijeća sigurnosti i uloge Europe koja se afirmira s eurom te razvija svoju zajedničku vanjsku i obrambenu politiku. Mi želimo pronaći tu kombinaciju uz pomoć savjetovanja, dijalogom, suradnjom i, naravno, u prijateljstvu. Ponavljam: kako da imamo pravu europsku sposobnost, uključujući i mogućnost donošenja odluka i Atlantski savez koji će i dalje funkcionirati? To je izvedivo, ali još nije izvedeno. B. Scowcroft = O tome se raspravlja, i opet kažem da zbog toga nisam zabrinut. - Znači li to da biste Vi, a i Vi gospodine Predsjedniče, bili spremni prihvatiti zamisao o pretvaranju Atlantskoga saveza u pravi savez dviju sila, Europske unije i SAD-a? G. Bush = Ako se sve u Europi mora odvijati u tome smjeru, ako to žele Europljani, mi ćemo to prihvatiti pod uvjetom da to ne znači stvaranje blokova. Potrebni smo jedni drugima. Ako ljudi u mojoj državi počnu misliti da nas Europa više ne želi, stvorit će se koalicija, od krajnje desnice, preko demokratskih vođa u Kongresu pa sve do sindikata, koja će govoriti: 'Vratimo se kući, obavili smo posao, ostavimo Europljanima rješavanje europskih problema'. To je kratkoročna vizija. Ne mislim da će do toga doći, ne mislim da će moj nasljednik prihvatiti takvu sebičnu viziju, ali se nadam da se pri ulasku u novo tisućljeće nećemo zatvoriti. Nadam se da to ne žele ni Europljani. B. Scowcroft = Način na koji se Europa želi afirmirati u Atlantskome savezu tiče se Europe. Ono što mene brine jesu transatlantski odnosi. Mora se stvoriti jače transatlantsko partnerstvo, a ne dva konkurentska bloka koja neće ostati partneri. Želio bih, npr. vidjeti SAD i Europsku uniju kako započinju pregovore o potpisivanju sporazuma o slobodnoj razmjeni. Želio bih da naše vojne industrije počnu surađivati. Moramo se još više povezati, to želim reći, ali ako Europa u NATO-u želi biti jedinstvena cjelina koja će imati neovisne vojne snage, mislim da je i to dobro. - To je vrlo važna izjava... G. Bush = Da, zaista vrlo važna... (...)"