RU-NGAZETA 11.2.CIA I RUSIJA

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 11. II. 1999. Novi napad na Moskvu Dmitrij Gornostaev piše o napadima CIA-e na Rusiju zbog navodnog širenja oružja za masovno uništavanje: "SAD vjerojatno provodi ciljanu politiku ozloglašivanja Rusije, Kine i Sjeverne Koreje, nazivajući ih glavnim izvorima širenja nuklearnog i drugog oružja i tehnologija. Istina, primjećuje da su izvori toga širenja organizacije koje, možda, nisu pod izravnom upravom države. No nameće se pitanje koliko ruska vlada može nadzirati nuklearnu opremu i tehnologije. Ističe se da je Rusija, kao i Kina, poduzela niz mjera, a napose je pojačala nadzor nad izvozom vojnih tehnologija, no, drže stručnjaci, te bi obveze uskoro mogle biti nedovoljne. 'Postoje znaci da ruske organizacije nastavljaju djelovati suprotno od ovih mjera (obveza nadzora nad izvozom, D. G.). CIA tvrdi da su ruske tvrtke u prvoj polovici prošle godine izvezle 'veliku količinu robe u svezi s balističkim raketama i tehnički know-how'. Napose, kaže se u izvješću, Iran se oslanja na rusku pomoć u izradi balističke rakete srednjeg dometa 'Šahab 3'. Uz to se ističe da je Rusija bila 'glavni izvoznik za navedene nuklearne programe u Iran, i u manjoj mjeri u Indiju'. Razlozi su na prvi pogled dovoljni da bi se, prvo, opravdale sankcije koje su uvedene protiv ruskih organizacija i, drugo, da bi se donijele nove mjere u istom pravcu. Republikanci koji nadziru Kongres glasoviti su svojim radikalizmom u nastojanju da onemoguće svaki 'ruski pokušaj koji može ugroziti američke interese', stoga svaka mogućnost da uprave prigovor Moskvi izaziva veliko oduševljenje na Capitol Hillu. Posebice kada je riječ o nuklearnoj sigurnosti. No s druge strane, dokazi nisu dovoljni za ozbiljne i utemeljene optužbe Moskve. Prvo, kao i obično, CIA ne daje nikakve konkretne dokaze o suradnji između Moskve i Teherana na vojnom području. To zapravo znači javno priznati da se obavještajno djeluje protiv Rusije. Drugo, tvrdnji o zajedničkim raketnim programima dodaje se suradnja na području nuklearne energije za civilne svrhe koju nitko ne skriva. Ipak, ta se suradnja ostvaruje uz strogo poštovanje međunarodnih propisa, što je više puta službeno potvrđivala Međunarodna agencija za atomsku energiju (MAGATE) i nitko ju nije osporavao. No Amerikanci nam stalno predbacuju izgradnju nuklearnih električnih centrala u iranskom Busheru i indijskom Kudankulamu. Razlozi tomu očito su trgovinske naravi. SAD je odavno shvatio štetnost protuiranskih sankcija, ali je gospodarska korist i dalje talac političkih dogma. U takvim okolnostima, izočnost s iranskog tržišta Washington može naknaditi samo protiveći se prodiranju drugih igrača, ovaj put ruskih. Kada je riječ o samom problemu širenja, Moskva je prva istaknula tu opasnost 1993. Služba za vanjsko obavješćivanje podnijela je otvoreno izvješće na tu temu, ali Washington nije svratio pozornost na opasnosti. To je sasvim razumljivo. Bijela kuća želi monopolizirati pravo na posjedovanje oružja za masovno uništavanje, kao i pravo nadzora nad njegovim širenjem i pravo na određivanje kazna. Za sada u obliku sankcija prema ruskim institutima. Što će biti dalje, može se samo nagađati. No možemo podsjetiti na jedno predviđanje o kojemu govore ruski i američki politolozi. Riječ je o tome da demokratske države Zapada preuzmu nadzor na ruskim nuklearnim oružjem ako ono bude prijetnja miru. O tome će, zacijelo, odlučivati bez nas."