AU10.II.PRESSE:NJ.ZA ODŠTETU N-S

atovi-Kriminal AUSTRIJA DIE PRESSE 10. II. 1999. Auschwitz i banka "Posjet njemačkog kancelara Gerharda Schroedera Washingtonu, koji počinje ovoga četvrtka, nije u danim okolnostima mogao biti bolje pripremljen. Naime, ministar u uredu njemačkoga kancelara Bodo Hombach i glasnogovornik upravnog odbora Deutsche Bank Rolf Breuer već danima pregovaraju s predstavnicima američke vlade i 'Jewish Claims Conference' o odštetnim zahtjevima koje nacističke žrtve postavljaju njemačkim poduzećima. Plan njemačke vlade o osnivanju 'fonda pomirenja', u kojemu bi trebala sudjelovati njemačka država i pogođene banke i poduzeća, mogao bi stvoriti dobru pretpostavku za brzo i donekle pravedno rješenje problema. Za razliku od Švicarske i Austrije, Savezna Republika Njemačka ne može kao pravni nasljednik Trećeg Reicha izbjeći izravno sudjelovanje u isplati odštete. Tko bi drugi trebao isplatiti odštetu prisilnim radnicima koji su morali raditi za njemački Wehrmacht i za ostale državne institucije? Čitav sustav nacional- socijalističke 'središnje državne privrede' počivao je na podređenosti gospodarstva interesima nacional-socijalističkog režima. Djelovalo se u tom unaprijed određenom, prividno zakonskom okviru. Bilo bi besmisleno odvajati odgovornost njemačkih poduzeća od realnog ustava totalitarnog režima u Trećem Reichu. Manevarski prostor poduzeća i banaka bio je uzak. Prividna zakonitost, koja je karakterizirala nacional-socijalistički režim, subjektivno je njemačkim šefovskim elitama čak pojednostavila obavljanje dodijeljenih im zadaća - bilo da je riječ o proizvodnji oružja za njemački napadački rat ili o proizvodnji i financiranju nacional-socijalstičke istrebljivačke mašinerije. Ta sve je bilo 'po zakonu'. Ili možda nije? Sudionici u vodećim etažama njemačkih poduzeća neprekidno su se nakon rata pozivali na prividnu nacional-socijalističku zakonitost. Ignatz Bubis (predsjedatelj židovskog saveza u Njemačkoj - op. prev.) nesumnjivo ima pravo kada konstatira da je otkrivanje spisa Deutsche Bank, koji potvrđuju dodjelu kredita radi osnivanja istrebljivačkog logora u Auschwitzu, bilo sve drugo samo ne iznenađenje. Nije iznenadilo ni otkrivanje Gestapova računa za upravljanje ukradenom židovskom imovinom. Odavno je poznato da je Deutsche Bank, koju su nacisti prvo smatrali 'židovskom' a potom 'katoličkom' financijskom institucijom, funkcionirala kao prekretničko mjesto 'arizacije'. Totalitarna nacional- socijalistička država funkcionirala je gospodarski kao golema mašinerija za preraspodjelu vrijednosti. Na jednoj su strani bile žrtve, a na drugoj uživatelji oduzimanja imovine, deportacija, istrebljenja. Uživatelji su pak osigurali onaj konsenzus bez kojega čak ni totalitarni režim ne može ostati na vlasti. Deutsche Bank u prilog govori činjenica da već dulje od deset godina nastoji osvijetliti najmračnije poglavlje svoje povijesti. Ofenzivna strategija, koja se etablirala nakon godina šutnje, ispravna je. Samo takva strategija može pomoći u borbi protiv pohlepnih američkih odvjetnika čiji se interesi ni u kom slučaju ne poklapaju s interesima još živih žrtava nacional-socijalista. Ona odražava promjenu svijesti koja više ne dopušta da nacional- socijalistički projekt masovnog istrjebljenja bude smatran djelom nekolicine zločinaca. Gerhard Schroeder želi još ove godine riješiti pitanje odšteta. Nije mogao dati Njemačkoj ljepši dar na pragu novog tisućljeća", smatra Karl-Peter Schwarz.