BA-BRČKO-SUD-UPRAVA-Organizacije/savezi-Sudovi-Mjesna samouprava-Izbjeglice/prognanici NJ 10.II.SZ:BRČKO DISTRIKT? NJEMAČKASUEDDEUTSCHE ZEITUNG10. II. 1999."Život prolazi a ovdje se ne događa baš ništa""Drveće osakaćeno tučom granata
svjedoči o ratnim danima, ali automobilski promet preko obnovljenoga mosta na Savi i kroz 'srpski koridor' na južnoj, bosanskoj strani rječne granice s Hrvatskom, sve je gušći. Doduše, željezničkim mostom kod Brčkog služi se zasad gotovo samo NATO-ova stabilizacijska postrojba SFOR za svoje logističke prijevoze, a samo je Brčko sve drugo samo ne mjesto u procvatu. Od prije dva dana ponovno više nema struje.Na Draganu Žuži vidi se da se njegovo strpljenje bliži kraju. 'Život prolazi, ponajprije onaj mojih sinova, a ovdje se ne događa baš ništa', procijedio je. Odlučio je iseliti u Australiju. Srpski je izbjeglica iz sela koje se danas nalazi u drugom dijelu Bosne - u muslimansko-hrvatskoj federaciji. Ni tri godine nakon završetka rata Žuža ne vidi budućnost u republici bosanskih Srba, a posebno ne ovdje, u Brčkom.Brčko je poseban slučaj u Bosni. Za vrijeme rata Srbi su 'etnički očistili' većinski muslimanski grad i utvrdili uzak koridor prema zapadnom dijelu republike srpske i srpske krajine u Hrvatskoj. Pred
NJEMAČKA
SUEDDEUTSCHE ZEITUNG
10. II. 1999.
"Život prolazi a ovdje se ne događa baš ništa"
"Drveće osakaćeno tučom granata svjedoči o ratnim danima, ali
automobilski promet preko obnovljenoga mosta na Savi i kroz 'srpski
koridor' na južnoj, bosanskoj strani rječne granice s Hrvatskom,
sve je gušći. Doduše, željezničkim mostom kod Brčkog služi se zasad
gotovo samo NATO-ova stabilizacijska postrojba SFOR za svoje
logističke prijevoze, a samo je Brčko sve drugo samo ne mjesto u
procvatu. Od prije dva dana ponovno više nema struje.
Na Draganu Žuži vidi se da se njegovo strpljenje bliži kraju. 'Život
prolazi, ponajprije onaj mojih sinova, a ovdje se ne događa baš
ništa', procijedio je. Odlučio je iseliti u Australiju. Srpski je
izbjeglica iz sela koje se danas nalazi u drugom dijelu Bosne - u
muslimansko-hrvatskoj federaciji. Ni tri godine nakon završetka
rata Žuža ne vidi budućnost u republici bosanskih Srba, a posebno ne
ovdje, u Brčkom.
Brčko je poseban slučaj u Bosni. Za vrijeme rata Srbi su 'etnički
očistili' većinski muslimanski grad i utvrdili uzak koridor prema
zapadnom dijelu republike srpske i srpske krajine u Hrvatskoj. Pred
haaškim sudom UN za ratne zločince pokrenuto je suđenje bivšem
zapovjedniku logora Goranu Jelišiću, koji je navodno u brčanskoj
luci ubijao Muslimane po popisima imena. Na daytonskoj mirovnoj
konferenciji 1995. teritorijalna pripadnost prometnog čvorišta na
sjevernom izlazu iz Bosne ostala je otvorenim pitanjem.
Zapravo je arbitražna odluka o tijeku granice između RS i
muslimansko-hrvatske federacije na tom području trebala biti
donesena već godinu dana nakon Daytona. Umjesto toga, Brčkom od
1997. upravlja 'supervizor', Amerikanac Robert Farrand, kao
zamjenik međunarodnoga povjerenika za Bosnu Carlosa Westendorpa.
Nakon dvokratne odgode arbitražna odluka mora ovaj put biti
donesena. Arbitražni sud na čelu s predsjedateljem Amerikancem
Robertsom Owenom ponovno zasjeda u Beču. Odvjetnik Owen bio je u
Daytonu član momčadi američkoga posrednika Richarda Holbrookea.
Sud je svoje kriterije i opcije neprekidno prilagođavao
međunarodnoj politici prema Bosni. Moglo bi se dogoditi da Brčko
postane zasebni distrikt u Bosni.
Raspoloženje u gradu je fatalističko. 'Kada bi bar odluka bila
donesena - bilo kakva. Tada bismo bar mogli planirati', česte su
rečenice. U Brčkom žive praktički samo Srbi, a njih dvije trećine
čine izbjeglice poput Žuže. Većina njih stanuje u kućama i
stanovima protjeranih Muslimana i Hrvata. 'Časne ljude među njima
takva situacija čini nervoznima. Nemaju posao i ne znaju kamo sa
sobom', pripovijeda supervizor, kojem je izričito naloženo da
potakne povratak nesrpskih izbjeglica u Brčko. Nakon općinskih
izbora 1997. sastavio je multietnička upravna tijela uključujući i
policiju, trudeći se prilično uzaludno oko gospodarskog
oživljavanja grada.
Američki diplomat pomno pazi da u razgovoru ne prejudicira odluku
arbitražnog suda ili je čak samo nagovijesti. Na sudu koji obuhvaća
jednog Srbina iz republike srpske i jednog muslimana iz federacije,
presudni glas pripada predsjedatelju Owenu. Prije godinu dana
'dopunjujuća' Owenova odluka igrala je u cijelosti na kartu novog
premijera republike bosanskih Srba Milorada Dodika. Međunarodna
zajednica izabrala je tog razmjerno umjerenog političara na
premijerski položaj. Dodik je obećavao ponovni prijam 70 tisuća
nesrpskih izbjeglica u republiku srpsku. Owen je novom vodstvu u
Banjoj Luci dao poštedni rok da poboljša svoje izglede za povoljnu
arbitražnu presudu u pitanju Brčkog. Supervizor Farrand ima
objašnjenje za neostvarivanja plana povratka 70 tisuća nesrpskih
izbjeglica. Naime, 1998. bila je u Bosni ponovno izborna godina, a u
takvim prilikama političari izbjegavaju nepopularne poteze.
Republika srpska izabrala je za novog predsjednika srpskog
radikala Nikolu Poplašena koji pak ne želi još aktualnom premijeru
Dodiku dodijeliti mandat za sastavljanje nove vlade.
Farrand nema nikakvih iluzija: ono što je postigao u Brčkom ne bi
bilo moguće ostvariti bez snažne nazočnosti SFOR-a i UN-ove
policije, IPTF, kao ni bez njegovih posebnih ovlasti za donošenje
odluka. Odgođena arbitražna odluka imala je učinak 'Damoklova
mača' i treba potaknuti na 'dobro ponašanje', izjavljuje on.
Doduše, planirano 'postupno i sređeno' ponovno naseljavanje
nesrpskih izbjeglica provedeno je samo u pojasu razdvajanja na
graničnoj crti prema federaciji i na rubu Brčkog. No, 1283
povratničke obitelji, nominalno 5000 osoba, čini ipak polovicu
svih nesrpskih povratnika u republiku srpsku. U zasad prvoj fazi
Muslimani i Hrvati repatrirani su samo u oštećene ali popravljive
kuće, koje nisu zaposjeli Srbi. Farrand bi očito želio da zemlje-
donatori odobre financijska sredstva za izgradnju novih kuća u
Brčkom.
Isto vrijedi i u obrnutom smjeru - povratak srpskih izbjeglica iz
Brčkog u matična mjesta na području federacije i u hrvatskoj
krajini ne napreduje. Farrand je pokušao omogućiti bar povratak 200
nesrpskih dužnosnika multietničkih brčanskih vlasti u njihove
stanove u gradskoj jezgri. Hrvatski dogradonačelnik Brčkog Ivan
Krndelj mogao bi ispričati čitav roman o ishodu tog pokušaja. Srbi
koji su morali iseliti iz njegova stana ostavili su ga opljačkanog o
opustošenog - odnesena je čak i zahodska školjka i okvir vrata.
Muslimanski dogradonačelnik Mirsad Islamović ne štedi riječi
kritike na račun multietničke uprave pod vodstvom srpskog
gradonačelnika Borka Reljića. Muslimani i Hrvati ne uspijevaju
izboriti nijedan prijedlog u općinskoj skupštini, a puki je manevar
i istupanje gradonačelnika Reljića iz radikalnog SDS-a, (...)
tvrdi on.
Na proslavi povodom 'dana državnosti' rs u siječnju ove godine u
Brčko je stiglo čitavo banjalučko vodstvo. U prigodnom govoru
predsjednik Poplašen predbacio je međunarodnoj sjednici da svojim
odugovlačenjem Brčko pretvara u 'svilenu uzicu na vratu republike
srpske'. Muslimanski vođa Alija Izetbegović najavio je pak u
Sarajevu ostavku na dužnost člana bosanskog državnog
predsjedništva ako Brčko bude dodijeljeno republici srpskoj.
Njegova stranka SDA prihvatila bi status posebnog distrikta za
Brčko kao manje zlo.
Farrand izjavljuje da će Brčko u svakom slučaju još ostati pod
međunarodnim nadzorom. Odluka suda pridonijet će 'stabilnosti na
tom području i političkoj ravnoteži u Bosni', izjavljuje on
proročanski. U nekada muslimanskom predgrađu Meraje stoji danas
srpska pravoslavna crkva u fazi roh-baua - simbol neodlučene
budućnosti Brčkog. Već prije dvije godine Farrand je nakon
muslimanskih prosvjeda donio odluku o prekidu gradnje. Srbi su
nastavili s gradnjom, a nedavno je srpska manjina u gradskoj
skupštini odbila muslimanski plan o izgradnji džamije pored
pravoslavne crkve, proglasivši ga 'oskvrnućem'", prenosi na kraju
reportaže Bernhard Kueppers.