US CSM 10. II. DOLARSKA DIPL.

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 10. II. 1999. Dolarska diplomacija ponovno kao vanjskopolitičko oruđe "Sada je 20. svibnja 1998. u Džakarti. Indonezijsko je gospodarstvo u neredu. Pobune su odnijele stotine života. A dok se na trgu ispred parlamenta nalazi 30.000 demonstranata, indonezijski potpredsjednik poziva predsjednika Suharta da odstupi", piše James L. Tyson. "No na posljetku ga je s vlasti zbacila 'inozemna sila' koja je rabila financijska 'oružja', kao što je bivši indonezijski predsjednik nedavno izjavio. A u 'inozemnoj sili' o kojoj se radi - Sjedinjenim Državama - dužnosnici se podsmjehuju tvrdnji g. Suharta. Bivši moćnik ne nudi nikakav dokaz, ali njegova je optužba najnoviji znak da Washington dolarsku diplomaciju slijedi šire i agresivnije nego ikad u proteklim desetljećima. Otkad je prije 18 mjeseci izbio metež na svjetskim tržištima kapitala, američko ministarstvo vanjskih poslova krstari od Seoula u Južnoj Koreji do Sao Paola u Brazilu, pokušavajući zaštititi tijek kapitala svjetskog gospodarstva. No kao svjetski čuvar likvidnosti, američko ministarstvo financija ne cijeni se uvijek. Njegovo uključenje u poslove zemalja s problematičnim gospodarstvima može se osvetiti - možda tako da neke od njih navede da se okane običaja laissez faire i nametnu nadzor međunarodnog kapitala. (...) 'Clintonova je vlada odlučila smrtno raniti ili srušiti predsjednika Suharta i vjerovala je da će monetarni kaos obaviti taj posao', kaže Steve Hanke, profesor primijenjene ekonomije na sveučilištu John Hopkins i Suhartov savjetnik. (Slična Suhartova tvrdnja nedavno je prenesena u indonezijskim novinama Harian Terbit.) Američki dužnosnici te tvrdnje poriču. 'Možemo samo reći da to jednostavno nije istina', kaže Alan Larson, pomoćnik ministra vanjskih poslova za ekonomska i gospodarska pitanja. Nadalje, Washington je samo ispunjavao zahtjeve za pomoć: Indonezija i sve druge zemlje s problemima tražile su tehničku i financijsku pomoć Amerikanaca, primjećuju dužnosnici. Stvarno ili zamišljeno, američko uključenje može stvoriti neprijateljstvo prema otvorenim međunarodnim tržištima. Upozoravajući na inozemne zloporabe, Malezija je prošlog rujna nametnula nadzor kapitala. Većina se analitičara slaže da su Sjedinjene Države iskoristile financijski kaos u nekim zemljama (posebno u Južnoj Koreji) da bi pomogla otvoriti njihova tržišta kapitala. (...) Čak i manje invazivna financijska diplomacija može potaknuti neprijateljstvo. Spašavanja koja su Sjedinjene Države odobrile a MMF provodio, zapinju djelomično zbog toga što su dužnosnici ministarstva financija i MMF-a precijenili koliko će se dobro financijski pogođene zemlje prilagoditi uvjetima koji dolaze uz pomoć. U Brazilu i Rusiji, ministarstvo financija pogrješno je procijenilo političko protivljenje proračunskim žrtvama potrebnim za dobijanje MMF-ove pomoći. (...) Prošlog je mjeseca MMF priznao 'pretjerivanje u zahtjevima' za fiskalno stezanje pojasa kao uvjet pomoći azijskim zemljama. Ministarstvo vanjskih poslova kaže da se pokušava prilagoditi nijansama svake zemlje, prosljeđivanjem svojih prijedloga vladinim obavještajnim i vanjskopolitičkim stručnjacima. 'Ministar (Robert Rubin) donosi većinu sudova' u financijskoj diplomaciji, kaže viši dužnosnik ministarstva financija koji je želio ostati anoniman. 'No mnoge procjene imaju široke vanjskopolitičke implikacije, pa je za nas veoma važno da 'inicijative smišljamo' na temelju (informacija) koje može ponuditi vanjskopolitička zajednica. No čak i najuravnoteženija, informirana financijska diplomacija ponekad zahtijeva ekstremne mjere za obnavljanje reda. 'Kad uđete u globalnu financijsku krizu, te brige (o padu tržišta) budu gurnute ravno u središte i teže dominirati nad drugim stvarima', kaže g. Goldstein, bivši dužnosnik MMF-a. Dolarska diplomacija obilježje je Clintonove vlade od početka devedesetih, kad je ona počela agresivno pomagati profitu američkog bizinisa, nakon nestanka zapreka slobodnom tržištu poslije hladnog rata. No danas, radije nego da samo zgrabi prednosti 'globalizacije', vlada se trudi zaštititi stabilnost svjetskoga gospodarstva. Kratkoročno, vlada želi smanjiti kaos na tržištima; srednjoročno, oživiti rast u razorenim gospodarstvima; i dugoročno smanjiti reakciju protiv slobodne trgovine i otvorenih tržišta kapitala, kaže Larson. (...) Ministarstvo financija također ima neuobičajeni utjecaj u Europi, gdje je uvjerilo druge članice skupine sedmorice industrijaliziranih zemalja da smanje kamatne stope radi odvraćanja sloma likvidnosti i globalnog usporavanja. No politički utjecaj ministarstva financija bio je najizrazitiji prema Rusiji, gdje je ono prošlog kolovoza predvodilo pokušaje obnavljanja financijske stabilnosti i obrane onog što se smatra vitalnim američkim strateškim interesima. No ipak, paket pomoći s američkom potporom u Rusiji nije uspio spriječiti devalvaciju rublje i neplatež."