IT REPUBBLICA 9.II.-IZBORNI PORAZ-NJEM.

ITALIJA LA REPUBBLICA 9. II. 1999. Kratki medeni mjesec crveno-zelene vlade "U tek nešto više od sto dana Gerhard Schroeder proigrao je dobar komad vlasti koju je imao na raspolaganju kada je došao na kancelarsko mjesto.(...) Schroeder je sada u istom neugodnom položaju kao i njegov prethodnik Helmut Kohl, koji nikada nije uspio ostvariti poreznu reformu, smatranu bitim dijelom njegova programa, zbog toga što ju je u Bundesratu odbijala ljevica. Ta je paraliza, izazvana socijaldemokratskom branom, bila ubrojana među uzroke poraza starog kancelara, optuženog da je izbjegavao to riješiti. Prelazak na desno četiri zastupnička mjesta, rezerviranih za Hessen, ponovno je stvorio isti teški handikep za kancelara na dužnosti.(...) Niti intervencionistički gospodarski planovi Oskara Lafontainea, keynesijanskog ministra financija, neće uspjeti lako proći Bundesrat, kojime sada dominira demokršćanska oporba pod sve većim, konzervativnim, utjecajem bavarskog krila. Poraz crveno-zelene koalicije u Hessenu bogat je značenjima. Glasove su izgubili Zeleni, upravo u saveznoj državi iz koje potječe Joschka Fischer, koji je, u svojstvu ministra vanjskih poslova, njihov najviši predstavnik u Schroederovoj vladi. Mjesni miniškanadali u svezi s korupcijom, u koje su se zapleli Fischerovi stranački drugovi, sigurno su imali određeni utjecaj; no vjerojatno je važnije bilo razočaranje mladih slabim utjecajem zelenih ministara u saveznoj vladi: odgađanje na neodređeno razdoblje odricanja od nuklerane energije, i pristanak Njemačke da pošalje svoje vojnike na Kosovo, unatoč neslaganju zelenih, bili bi također u korijenu nesklonosti mnogih glasača. Došlo je do dvostrukog negativnog učinka: s jedne strane razočaranje mladih, s druge odbijanje umjerenih da glasuju za koaliciju koja maše, premda ih ne provodi, projektima koje podupiru Zeleni, kao dvostrukim državljanstvom i odustajanjem od nuklearne energije. Napadajući ih, desnica je postigla neočekivani uspjeh, pobijedivši ljevicu upravo u saveznoj državi koja je mnogo godina unaprijed najavila, na mjesnoj razini, crveno-zelenu koaliciju koja je sada na vlasti u Bonnu.(...) Možda se u Hessenu sa zakašnjenjem iskazalo, na mjesnoj razini, određeno nezadovoljstvo 'pretjeranim' rezultatom od prošle jeseni, kada je zemlja, bez daljnjega, htjela u mirovinu poslati Helmuta Kohla, nakon 16 dobro provedenih godina na kancelarskom mjestu, no možda je i istovremeno htjela da novi kacelar, pokretač 'novog centra', vlada s velikom koalicijom, odnosno s vladom sačinjenom od demokršćana i socijaldemokrata.(...) Nije isključeno da i sam Schroeder računa s velikom koalicijom. Ta bi ga, ne jako paradoksalno, zaštitila od njegovih prijatelja, od drugova iz SPD-a, posebice Oskara Lafontainea, stranačkog čelnika koji ga je poslao na izbore poput konja sposobnog za pobjedu (jer ga vole umjereni i masovni mediji), no kojemu, kada jednom dođe na vlast, ne bih skinuo uzde. Kao što se i dogodilo. Slika koju je tijekom ova tri mjeseca dao Schroeder bila je često ona kancelara kojime vlada upravo Lafontaine, njegov ministra financija. Nesigurnog kancelara, s očitim karakternim slabostima, otvorenog, sigurno ne bez dopadljivosti (kao što pokazuju ispitivanja javnog mišljenja), no koji se ne osjeća ugodno vodeći vladu koja 'ne izgleda njegovom'. Sve u svemu, ličnost koja se još nije potvrdila(...)", piše Bernardo Valli.