8.II.RDW: VEĆA ODGOVORNOST EU

RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW 8. II. 1999. Rješavanje i sprječavanje kriza "Nakon završetka hladnoga rata Europljani i Amerikanci pokušavaju postaviti nove smjernice u sigurnosnoj politici. Strategija uravnoteženja snaga posredstvom naoružanja uzmaknula je pred teoretskim konceptom sprječavanja kriza. No, uočavanje, sprječavanje ili čak praktično rješavanje sukoba prije njihova izbijanja pokazalo se izvanredno teškom zadaćom - dovoljan je dokaz osvrt na Balkan. Kosovo i Bosna našli su se kao aktualni primjeri u središtu 35. muenchenske konferencije za sigurnosnu politiku, održane usporedno s mirovnim razgovorima u Parizu. Glede pregovora o Kosovu, dvjestotinjak stručnjaka iz čitavog svijeta očitovalo je na muenchenskom okupljalištu novih ideja potporu strategiji sprječavanja sukoba. No, sprječavanje kriza ne vrijedi samo u transatlantskoj već i u globalnoj mirovnoj politici. Doduše, nova je spoznaja da koncept sprječavanja kriza mora biti proširen mehanizmom za rješavanje kriza, primjerenom konkretnom slučaju. Stoga na spomenutom sigurnosno-političkom forumu kosovski sukob nije poslužio samo kao materijal za žučne rasprave u kuloarima već ponajprije kao aktualni primjer konačno potaknutog pokušaja deeskalacije. Da podsjetimo: već od 1990. diplomatskim predstavništvma Europe i Amerike kružila je sljedeća rečenica: 'Na Kosovu će stvari ponovno loše završiti'. Iako je kriza odavno bila poznata, nitko nije ništa poduzimao. Razumnog mehanizma za rješavanje krize nije bilo. Ministar obrane Rudolf Scharping opravdano je skrenuo pozornost na tu bolnu točku. Naime, proteklih se godina neprekidno pokazivalo da humanitarne katastrofe mogu biti spriječene samo jedinstvenim i odlučnim djelovanjem međunarodne zajednice. Tako su sukobljene strane u slučaju Kosova ciljanim akcijama - prijetnjom zračnim napadima, stacioniranjem kopnenih postrojba - prisiljene na primirje i na izgradnju demokratskih struktura tijekom trogodišnje 'faze hlađenja'. Sjevernoatlantski savez - kojem je muenchenska konferencija prije samo nekoliko godina pokušavala pronaći nove zadaće - pokazuje se sada važnim instrumentom sprječavanja kriza. Na muenchenskoj konferenciji posredovan je jasan osjećaj promjene odnosa odgovornosti unutar samog saveza. Američki ministar obrane William Cohen i njegov francuski kolega Alain Richard upozorili su da problematika više nije svedena samo na ravnopravno transatlantsko partnerstvo u novoj strukturi saveza koja se prvi put očituje u angažmanu međunarodne mirovne postrojbe na Kosovu. Naime, naznačenom NATO-ovom postrojbom za Kosovo, koja će brojiti više od 30 tisuća vojnika, zapovijedat će Europljani. SAD svjesno podupiru europski obrambeni identitet time što prvi put ne nastupaju u ulozi 'pravog vođe' NATO-a. Na Balkanu se pokazuje da buduće strukture europske sigurnosti nisu rezultat apstraktnih spekulacija već konkretan odgovor na temeljito promijenjene političke i strateške uvjete sigurnosti. No, značenje IFOR-ovih i SFOR-ovih operacija u Bosni i Hercegovini, a uskoro i na Kosovu još je opsežnije i obuhvaća i NATO-ovu političku i vojnu suradnju s Rusijom, Ukrajinom i ostalim srednjoeuropskim i istočnoeuropskim partnerima. Tako se muenchenska konferencija za sigurnosnu politiku, koja se ranije kao 'stručni simpozij za obranu' bavila uglavnom teškim pitanjima zaštite i utjecaja Sjevernoatlantskog saveza, sve više razvijala u forum za brušenje instrumenata europske sigurnosne i obrambene politike. Konferencija je bila poznata po međusobnoj otvorenosti europskih i američkih obrambenih stručnjaka. Zbog postupka za smjenu američkoga Predsjednika, ove su godine izostali američki senatori a time i njihova često plodonosna kritika europskih vizija. Ove je godine vizije - koje inače čine glavnu draž visoke stručne konferencije - razvijao samo 'zeleni' njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer. On sanja o 'denacionaliziranoj' europskoj obrambenoj politici, inicira opetovano preispitivanje strateškog koncepta NATO-a, dosega i mandatiranja međunarodnih mirovnih postrojba i buduće funkcije nuklearnog oružja. Fischer smatra da je čak i pojam 'obrane' za zajedničku sigurnost i vrijedosti u NATO-u previše neodređen. Njemački kancelar Gerhard Schroeder nije pak uočio priliku za postavljanje vlastitih sigurosnopolitičkih težišta, ograničivši se na formulu 'Želimo novu Europu za novi NATO i novi NATO za novu Europu'", prenosi na kraju komentara Petra Kohnen.