US IHT 8. II. DOLE

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 8. II. 1999. Prerano je za konačnu nagodbu na Kosovu "Ovog vikenda, srpski dužnosnici i albanske vođe sastaju se u Francuskoj u sklopu američkog i europskog pokušaja završetka sukoba na Kosovu. Prerano je reći da će to zaustaviti borbe, a kamoli voditi istinskom miru. No nije prerano da se ocijeni što je potrebno za postizanje i provedbu poštene, demokratske i trajne nagodbe", piše Bob Dole. "Prvo, Sjedinjene se Države trebaju prisjetiti kako su stigle ovamo i tko je započeo ovaj nered. Bez obzira na to što neke od američkih saveznica pokušavaju zamutiti vodu, činjenica je da je isti čovjek koji je započeo ratove u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, započeo i ovaj: radi se o Slobodanu Miloševiću. Upravo je njegova okrutna desetogodišnja represija dva milijuna Albanaca na Kosovu na posljetku izazvala albanski nemir. Već dugo znamo da g. Milošević ostaje na vlasti poticanjem nestabilnosti. (...) Kao drugo, Sjedinjene Države ne smiju zaboraviti da bez obzira na svoju želju da teret Balkana podijele sa svojim saveznicama u NATO- u, bez američkog vodstva i primjene američkih načela nije previše vjerojatno da će se postići pravedna i održiva nagodba. Američki europski prijatelji imaju povijesne predrasude koje im onemogućuju da budu dobri posrednici. Primjerice, Francuzi od kraja prošlog stoljeća imaju bliske veze sa Srbima te čak, unatoč srpskom genocidu, zagovaraju popustljivost prema g. Miloševiću. Još je važnije da Amerika ustraje na demokratskim običajima i demokratskoj samoupravi za albansku većinu na Kosovu. Dogovor mora uključivati održavanje slobodnih i poštenih izbora, odredbe o civilnim i političkim pravima za sve građane Kosova i zaštitu manjina, uključujući i Srbe. Albanci moraju biti u mogućnosti sami upravljati i imati predstavnike u jugoslavenskim saveznim ustanovama. Sljedeće, kao što nedavna pouka iz Bosne i dalje pokazuje, jasnost u jeziku i obvezama neophodna je za glatku primjenu nagodbe. Postdaytonska problematična područja u Bosni najčešće su ona u kojima je jezik dogovora i dodataka nejasan ili gdje se dužnosti dijele na dvosmislen način. Jedan način da se osigura bolje razumijevanje jest da se Albancima (koji su za razliku od Srba neiskusni pregovarači i pritiješnjeni neslaganjima) dopusti da im pomognu međunarodni stručnjaci. Osim dužnosti sukobljenih strana, moraju biti potpuno jasne i međunarodne obveze. U Daytonskom dodatku povezanom s međunarodnim razmještanjima, snage pod vodstvom NATO-a bile su ovlaštene, iako se od njih to nije zahtijevalo, da uhite ratne zločince i pruže zaštitu izbjeglicama ili raseljenim osobama koje se žele vratiti svojim domovima. Kao rezultat, snage NATO-a ne samo da su propustile uhititi visoke srpske ratne zločince, Ratka Mladića i Radovana Karadžića, već su aktivno izbjegavale susrete s njima. U isto vrijeme, više od milijun Bosanaca nije se moglo vratiti svojim domovima, posebice u republici srpskoj. Postizanje jasnog dogovora možda je teže i zahtijeva više vremena, no dvosmislenost i izbjegavanje teških, no najvažnijih pitanja, jamči probleme. Još jedna pouka iz Bosne jest da je nužno stvoriti siguran okoliš - siguran za američke i međunarodne snage i za civile. Trenutno se na Kosovu nalazi više od 20.000 pripadnika srpske policije, paravojnih i vojnih snaga. Sadašnji nacrt, koji će biti predstavljen na razgovorima u Rambouilletu, dopušta da na Kosovu ostane 2.500 srpskih policajaca. To predstavlja 2.500% veći rizik za američke i savezničke snage. Nadalje, s obzirom da je srpska policija bila glavno Miloševićevo oruđe nasilnih napada na albanske civile, malo je izgleda da će Albanci, koji su u strahu napustili svoje domove, riskirati živote povratkom u područja u kojima su prisutni srpski policajci. Ako Sjedinjene Države žele smanjiti obveze svojih vojnika i izbjeći obvezu pomaganja u povratku izbjeglica, trebat će omogućiti što sigurniji okoliš. Prisutnost srpskih snaga koristi samo g. Miloševiću. Politika netolerancije svih srpskih snaga i albanskih paravojnih snaga jedini je način da se Kosovo učini sigurnim. Na posljetku, Sjedinjene se Države moraju pobrinuti da u dogovor postignut u Francuskoj bude ugrađena stvarna strategija izlaza. Ako bi to bio pravi privremen dogovor, mora biti utvrđen nadnevak referenduma o konačnom statusu Kosova. Također, uvjeti referenduma moraju biti ustanovljeni unaprijed a rezultati moraju biti obvezujući. Referendum bi trebao uključivati sve tri alternative: autonomiju pokrajine Kosova u saveznoj Jugoslaviji; status treće republike; i neovisnost. Srpskoj i/ili jugoslavenskoj vladi ne smije se dopustiti da stavi veto na rezultate referenduma, ili će on biti besmislen - a mogao bi, što je još gore, prizvati novo nasilje. Posao pred nama nije lagan, ali moguće ga je obaviti ako saveznička prijetnja uporabom sile podupre djelotvornu diplomaciju. Do Daytona ne bi došlo bez odluke Kongresa o podizanju embarga na oružje i savezničke odluke o bombardiranju srpskih meta. Američke vođe i NATO sad moraju pokazati istu odlučnost."