SZ-ZAKON POLITIČKE EVOLUCIJE-4. II.

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 4. II. 1999. Zakon političke evolucije "Joschka Fischer, kaže šef SPD-a Peter Struck, najbolji je ministar vanjskih poslova od Willyja Brandta, a Wolfgang Schaeuble potvrđuje zelenima da se 'jako marljivo prihvatio svojih velikih zadaća'. Fischerovi prethodnici Kinkel i Genscher o njemu lijepo govore. U ministarstvu vanjskih poslova sretni su što nisu nikada spomenuti kad su novinari oštro osuđivali 'zanatske' pogreške crveno-zelene vlade, kako uvijek kaže cehovski majstor Schroeder. Fischera čak i narod voli: dvije trećine Nijemaca su s njim zadovoljne. Samo je kancelar omiljeniji. U čemu je dakle tajna Josepha Fischera koji tako uspješno parira Gerhardu Schroederu u popularnosti, eleganciji i broju brakova? Važan je razlog jednostavno u tomu što se Fischer ponaša kako se ministar vanjskih poslova mora ponašati. Drukčije rečeno: u političkom razredu prije izbora za Bundestag jedan od najzlorabljenijih argumenata protiv crveno-zelene koalicije bio je da se Fischeru ipak ne može prepustiti vanjske poslove, sudbinu Njemačke. To nisu govorili samo gotovo svi protagonisti stare vlade nego i gomila socijaldemokrata, među njima i oni koji danas sjede s Fischerom za istim stolom u vladi. Bez obzira na to što su mnogi od njih očijukali s velikom koalicijom, Fischera su držali Trittinom pod maskom poštenjaka. Razočarali su se. Fischer je postao zvijezda među ministrima jer se kao ni jedan drugi odazvao zakonima političke evolucije. Od svoje je okolice tako brzo tako puno prihvatio da ga mnogi od njegovih inozemnih kolega i njemačkih diplomata već drže jednim od svojih. S druge strane, još uvijek zna u svojoj stranci pobuditi dojam da je u načelu ostao onaj stari - iako sada dolazi helikopterom. Fischerov uspjeh je u tomu što uspješno zamjenjuje svoje uloge Dr. Kinkela i Mr. Joschke. Pragmatičar kakav jest, odavno je osim toga shvatio da se u vanjskoj politici treba ponašati kao kod izrade proračuna: mnoge proračunske stavke su fiksni troškovi. Mirovine, kamate, novac za nezaposlene treba platiti, bez obzira zvao se kancelar Kohl ili Schroeder. Fischer je primjerice znao da može potaknuti odustajanje od prve nuklearne primjene. No isto je tako znao da u savezu odlučuju Amerikanci. Vanjskopolitički kontinuitet u više je aspekata jedini mogući koncept. Fischer je ipak uspio u javnosti ostaviti dojam kao da se za kontinuitet odlučio slobodnim izborom. Idućih će mjeseci ministar vanjskih poslova pokazati može li njegov dobar glas izdržati ispit stvarnosti. Kosovo, predsjedanje EU-om, ali i Schroederov put u Kinu (ljudska prava) su kameni kušnje. Ono što je proteklih tjedana za koaliciju bila nuklearna politika, uskoro bi mogla postati vanjska politika" - piše Kurt Kister.